Nakon nekoliko minuta začula sam zvonjavu mobitela, kad sam otvorila oči ekran je bio upaljen. Lijeno sam pružila ruku te je na ekranu bio ispisan nepoznat broj. Tko je ovo? Tko uopće misli na mene i zašto me zove u ovo doba? Povukla sam zeleno te stavila mobitel na uho i izustila jedno tiho, pospano; ' Halo.'
"Hej Mitchelle." začula sam poznat glas s druge strane. Gdje sam ga prije čula? Stvarno mi je poznat no ne mogu se sjetiti tko je, ili zašto bi uopće mene sada netko trebao. Jedine osobe koje me zovu ili pošalju poruku su; Nora, nju mi je drago čuti, ili Louis, kojeg mi nije drago čuti i koji mi zna upropastiti cijeli dan , a i ako ovako nastavimo upropastiti će mi i život, ili onoliko koliko je ostalo od njega.
"Tko je?" rekla sam premještajući se u sjedeći položaj jer me užasno zanima tko je.
" Zayn je." čulo se s druge strane. Zayn? Onaj Zayn? Što me on treba? Zašto me zove? Milion pitanja je proletjelo kroz moju glavu kad sam čula njegovo ime i prepoznala taj glas. On je bio jako šutljiv kad sam bila u njihovoj zgradi i kad sam prouzročila Simonu ogromnu nevolju kojoj se i dan danas smijem. Čini mi se da sam dosta omekšala od tad, tko zna da li bi imala hrabrosti sad to napraviti; pred svima.
"Zayn?" upitala sam nakon nekog vremena šutnje. Jednostavno nisam znala što bi trebalo reći sljedeće jer ni na kraj pameti mi nije bilo da bi me netko sada mogao nazvati i to još dečko s kojim sam tri riječi u životu progovorila. 'Drago mi je.'
" Da, slušaj. Ne znam što se dogodilo, ali Louis je jebeno živčan, stoji u teretani i tuče vreču i svaku stvar koja mu dođe pod ruku te stalno spominje tvoje ime. " nije mi jasno zašto to radi. Niti zašto me Zayn zove u vezi toga. Kakve veze ja imam s njim što je on živčan i ljut?
" Zašto me zoveš u vezi toga?" upitala sam ga i čula snažan izdah s druge strane. " Moraš doć tu, sve je porazbijao dole, ako mu netko kaže nešto ubit će Boga u njemu." preokrenula sam očima te se bacila iza i udarila leđima o mekanu površinu kreveta.
" Zayn, kakve veze ja imam s tim?" gledala sam u bijeli strop prolazeći rukom kroz valovitu kosu koja se nikada nije mogla odlučiti hoće li jedan dan biti kovrdđava ili ravna.
" Ti si problem! Stalno se dere tvoje ime i moraš doć' odmah u klub!" izderao se, no nije prekinuo što me pomalo začudilo .Samo sam izustila jedno 'dobro' i poklopila. Lijeno sam se ustala s kreveta prošavši rukama kroz kosu. Mobitel i slušalice sam spremila u džep crnih hlača te se ustala da obujem sive, raspadnute hlače.
Isprva sam mislila da će mi biti problem; biti me sram proći pored Kendall i Harry-a , no sad mislim da mi to neće predstavljati tako neki veliki problem.
Pogledlala sam se u ogledalo na zidu na sekundu i odmah krenula van iz sobe. Ne planiram se uređivati za nikoga.
Kad bi me netko pitao zašto idem tamo; odgovor nažalost ne bih znala. Nemam pojma zašto idem tako iako znam da ću se vjerojatno posvađati s njime. Prvo se preziremo kad se vidimo, na trenutak smirimo i onda jedno kaže nešto krivo i opet ispočetka. Zašto onda prokleto idem tamo?
Silazila sam niz stepenice što brže te nisam ni okrenula glavu u prostoriju gdje su oni večerali. U kutku oka sam vidjela da Harry gleda gdje idem no nije se ustao , niti ništa rekao. Uzela sam crnu, kožnu jaknu s vješalice te oblačeći ju zalupila vratima i preskočila dvije stepenice te brzim korakom prošla travnato dvorište došavši na cestu. Nije ni prošlo tri sata ti se već vraćaš njemu.
Izbacila sam te misli iz svoje glave ulazeći brzim korakom u bus kojeg sam čekala kratko. Stvarno bi si trebala nabaviti neko auto, ovaj prijevoz me nervira. Sjela sam na prvo sjedalo da mogu što prije izaći. O Bože kako ću zažaliti za ovo.
Bus me za desetak minuta ostavio na stanicu koja je bila udaljena par blokova dalje od kluba, no to me nije spriječilo da se potrudim doći što brže do njega. Napokon,kad sam došla ispred dočekao me Zayn. Bio je naslonjen na zid dovršavajući cigaretu koja je ispuštala u zrak sve njegove brige, tres i mnogobrojne probleme za koje vjerujem da ih i on ima. Crne tenisice, hlače i majca kratkih rukava. Kao što sam rekla; obojen život. Kad me ugledao bacio je cigaretu na pod i zgazio ju velikom cipelom te pogledao me u oči.
" Čuješ li ovo?" zaustavila sam svoje disanje na trenutak. Ošluškivala sam teške udarce, deranje i zvuk lomljenja. Pogledala sam u Zayna koji je premjestio ruke u džepove. " To je on. Što misliš kako je u istoj prostoriji trenutno sada s njime?"
--------------------------------------------
Odlučila sam napisati neke priče koje su meni savršene, ali ih ne čita puno ljudi i to mi je užasno i to me stvarno čudi jer su stvarno dobre i ne razumijem zašto ih više ljudi ne čita, ja sam našla samo 5; naravno da ih ima više, puno više i sve one zaslužuju veću popularnost:
Animals by BarbaraMedi
Complicated Life by MiaSavjeti
WHAT WE WANT by Lorenalovejb
Forever by pandacorn21 Dušo moja <3 <3
Broken by paulaastyles69
Pa eto, ako vam je dosadno ili želite pomoći otiđite, pročitajte ih, votajte i ostavite komentar <3 <3
Odkad praznici dosli ja nemam blage koji je dan niti nista tak da nemam pojma jesam li prije objavila nastavak il kasnije HAHAH dont be mad <3 <3 I niste uspjeli doći do 60 vote-a, mislim očekivala sam to i nadala se barem malo, ali eto hahah nisam ljuta, sretna sam jer ste barem pokušali <3 <3
Volim vas <3
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
Chapter 34
Start from the beginning
