" Sada kada uđe ti češ ga prvo zavoditi, motati se oko njega kao da je sve u redu. Inače bi ja to radila bez problema ali shvatiti će on da nešto nije u redu. Kad se opusti ću ga udariti sa nečim o glavu i dotad će vrata već biti otključana; primjetila sam da je ulazna ostavio otključana jer to nikada ne radi i pokušati ćemo obje izaći odavde. " govorila sam plan koji sam usputno smislila. Nadam se da će sve proći dobro jer ne mogu više ni sekunde provesti ovdje.
" Što ako nešto pođe po zlu?" upitala me nesigurno te sam se i ja zaustavila na tren. " Nadam se da neće." uputila sam joj jedan osmijeh te ga je ona uzvratila.
Napokon nakon dugo vremena da imam nekakvu nadu. Probala sam apsolutno sve, pratila sam svaki njegov pokret i gledala kada će napraviti neku grešku kako bih mogla otići no nikada nije. Svi prozori su imali bravu te su uvjek bili zaključani, otključavao bi ih samo kad bi on bio u kući kako bi se prostorije prozračile, rijetko kada me ostavljao samu a kad i je bi me zaključao dva puta. Nikad nisam mogla naći iti jedan ključ a da nije bio od njegovog auta. Laptop i mobitel su imali lozinke do kojih sam pokušala doći ko zna koliko puta ali nisam uspjela, televizor je imao samo 3 programa i to gdje su se vrtili samo filmovi, sve drugo je bilo zabranjeno. No ovaj put je napravio grešku i u planu mi je to iskoristiti.
Nakon možda dvije minuta sam mogla čuti teške korake kako dolaze sa druge strane vratiju. Obje smo bile u istom položaju te je on ušao kroz vrata noseći taj ponosan osmijeh na licu koji neće biti dugo tamo. Zatvorio je i zaključao vrata za sobom te stavio ključ u stražnji džep svojih tamnoplavih traperica. Pogledala sam u crnokosu djevojku koja se više nije nalazila na krevetu nego već oko Lousovog vrata ljubeći ga.
Sve se jako brzo odvijalo i s obzirom da mi je on bio okrenut leđima sam se brzo okrenula po sobi kako bih našla nešto sa čime ga mogu udariti. Na podu se nalazila neka ogromna, vaza koju želim razbiti od prvog dana kad sam kročila na ovo prokleto mjesto.
Uzela sam je u ruke te zamahla sa njom koliko sam god mogla udarivši ga po glavi. On se momentalno uhvatio za mjesto udarca te pao na pod legavši na leđa. Cura me zabrinuto pogledala kada je uhvatila kvaku vratiju na što sam se sagnula do njega te ga okrenula i uzela mu ključ iz stražnjeg džepa. Mogla sam čuti mrmljanje sa njegove strane i vidjeti kapljice krvi na čisto bijelom tepihu u sobi. Nije bio skroz u nesvjesti, samo je ošamućen; što znači da nemamo puno vremena.
Brzo sam došetala do vrata te su se na privjesku nalazila tri ključa, pokušala sam sa prvim no on nije bio odgovarajući te sam probala sa drugim i naravno da on isto nije bio taj, ostao je još samo jedan i sa njim sam otključala vrata . Nisam se obazirala kako on izgleda trenutno ili koliko je loše što sam napravila, samo sam htjela da izađemo odavde i da se više nikada ne vratim.
"Brzo!" rekla sam te pustila nju prvu da prođe. Ona je uspjela no za mene je bilo prekasno. Njegove ruke su već bile omotane oko mojih te se cura zaustavila na taj prizor. Mogla sam ćuti njegovo duboko disanje te suze kako mi se nakupljaju u očima.
"Idi!" viknula sam te vidjela kako je preplašena te oči pune suza. Nisam uspjela, a bila sam tako blizu.
Mogla sam vidjeti nju kako trči kroz ulazna vrata dok me on povukao nazad te sam izgubila ravnotežu i pala na pod sobe. Zatvorio je i zaključao vrata ponovno te bjesno gledao u mene. Mislila sam da će me samo njegov pogled ubiti, mogla sam osjetiti kako se cijela tresem i kako mi suze idu niz obraze. Što god se desilo, moliti ga neću.
" Ti nisi jebeno normalna ! " viknuo je iz petnih žila dok sam ja krenula ustati se s poda, no prije nego li sam stala na noge sam osjetila snažan udarac u predjelu trbuha što je izazvalo da opet padnem ali ovaj put na trbuh te da se zakašljem. Suze su mi padale niz obraze dok sam se držala za trbuh od boli. Još jednom me udario nogom na što je mali jauk izašao iz mojih ustiju koliko god nisam htjela da se to desi.
" Nisi svjesna što si napravila. " prošao je rukom po mjestu udarca te sam mogla vidjeti kako mu vilica dolazi do izražaja i kako postaje sve ljući kada je ugledao krv na rukama
Strah me. Jako me strah, dok je normalan je sposoban za svašta a kako je tek dok je pod utjecajem droge ne želim znati. Ovo mi nije trebalo ali tako jako sam se željela spasiti. Drago mi je da je ona cura uspjela otići i da se njegov plan koji je bio tko zna što sa nas dvije, nije ostvario.
Na tren sam mogla vidjeti kako razmišlja što će napraviti, gledao je u mene kao da sam ja on. Kao da ja radim njemu sve ovo što on meni. Polako se spuštao na moju razinu te sam se ja brzo uspravila i prebacila u sjedeći položaj gledajući što će sljedeće napraviti.
Jako me uhvatio za vrat na što sam se odmah ustala te je to prouzročilo bol čitavim mojim tijelom. Gledala sam ga direktno u oči dok je njegov stisak oko mojeg vrata postajao sve jači i jači, ubrzo nakon toga je nastupio mrak.
/ 1 dan nakon/
/Harry Styles P.O.V/
Mogao sam čuti zvono na vratima, istog trena sam se ustao te otrčao do vrata u nadi da je ona. No kada sam ih otvorio me dočekao poštar.
" Dobar dan, ovo je paket za Vas. Molim Vas da potpišete tu." nabrzinu sam potpisao i uzeo paket te zatvorio vrata. Adresu na paketu ne znam, došetao sam do kuhinje te uzeo nož i otvorio paket.
U paketu se nalazila Michellina odjeća koju je nosila onaj dan.
Mislim da mi je srce upravo stalo kucati.
YOU ARE READING
Possessive - PREUREĐENJE.
Fanfiction" You can just go to hell!" "But baby, I'm already in it."
Chapter 14- uređeno.
Start from the beginning
