Od malih nogu sam se ustajala jako rano, ne zato što sam htjela nego zato što su me odgojili tako. Majka se probrinula da sam već u šest budna i spremna za dan. To mi je ušlo u naviku, rijetko kad bi spavala duže od osam sati.
Ustala sam se sa udobnog kreveta te se rastegnula i udahnula duboko. Zatim sam sjela na rub kreveta i pogledala uokolo sjetivši se što sam sinoć radila do kasno. Gdje je laptop?
Brzo sam se ustala i okružila oko kreveta u slučaju da je pao na pod pošto imam jako nemiran san i uvjek se mičem ili pričam u snu. Nigdje ga nije bilo. Kvragu, kako se uvjek uspijem naći u ovakvim situacijama. Vjerojatno ga je on uzeo k sebi jer nemam drugo objasnjenje iako mi i nije baš jasno kako ga nisam čula pošto imam lak san i većinom me i najmanja stvar probudi. No, predpostavljam da je ovaj krevet kriv pošto odkad su me odveli od takozvanog doma nisam spavala na normalnom krvetu.
Lagano sam otvorila drvena vrata sobe pokusavajuci sto tiše proći kroz hodnik tako da ne probudim Haerya jer ko će njega trpiti u šest i četrdeset i pet ujutro. Kada sam se spustila niz stubište ušla sam odmah u kuhinju u kojoj je vladao polumrak pošto se Sunce lagano počelo nadzirati ali ne dovoljno da osvijetli ulice i domove.
Prišla sam hladnjaku i iz njega izvadila sok od jabuke koji je bio unutra. Dohvatila sam čašu i ulila sok unutra sjedavši na kožnu , bijelu barsku stolicu. Ispila sam nekoliko gutalja i gledala u čašu. Pod prstima sam mogla osjetiti da je nešto urezano u njoj te sam počela razmišljati jeli ovako ljudsko srce? Jeli svaki loš trenutak, događaj ili situacija u našem životu oblikuje naše srce i ostavi onoliko sreće i ljubavi koliko želi. Što je uopće ta sreća? Zašto je to meni tako stran osjećaj? Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila istisnski sretna, da sam se smijala i bila bez i jedne brige te uživala u životu.
„Michelle, jesi dobro?" čula sam hrapav muški glas nasuprot mene koji me vratio u stvarnost. Trznula sam se i brzo obrisala suze.
„ Harry! K vragu! Nemoj to nikad raditi, prestrašila sam se. " izderala sam se na njega i ustala sa stolice. On je cijelo vrijeme stajao tu u mraku a ja ga nisam primjetila i vidio me kako plačem, samo mi je to falilo.
„ Mišice.. Zašto si plakala?" rekao je nekako zabrinuto, ali ne dovoljno kako bih mu povjerovala.
„ To je privatno." Rekla sam mu te sjela natrag na stolicu te se nalaktila na stol i pogledala ga.
„ Michelle, ašto si plakala?" opet je upitao. Bože dragi kako je naporan. Može li ijedna osoba ovoliko biti uporna i tvrdoglava i zabadati nos gdje mu nije mjesto? Kao da ga je briga i kao da mu je stalo, svi u današnje vrijeme gledaju samo svoju korist pa tako i on.
„ Netko je naljutio moju Mišicu..." rekao je zaigrano te mi je došao bliže i poljubio me u tjeme.
„ Ostat će ti apsolutno ništa od tih usana ako to još jednom napraviš." ovo je bila prijetnja iako se ta moja rečenica mogla shvatiti na više načina.
„ Spremi se pa idemo." nasmijao se i ustao s stolice i izašao iz prostorije. Bože koliko me jedna osoba koju znam par dana može iživcirati.
Otrčala sam do svoje sobe na kstu osjetivši hladnoću na stopalima pošto sam cijelo vrijeme bosa. Iz velikog bijelog ormara sam izvadila crne hlače i bijelu majicu na kojoj se nalazila slika koju je naslikao Michelangelo pod imenom 'Stvaranje Adama". Na slici se nalaze Bog i Adam koji skoro pa dodiruju ruke. Jedino na ovome svijetu što sam voljela je umjetnost, pogotovo njezina povijest; naši počeci i kakose sve to odvijalo.
Obula sam ne baš tako više bijele starke, samnom su već dvije godine i pitam se kako sam ih uspjela očuvat ovoliko. Otpustila sam svoju plavu kosu iz repa i pogledala se u ogledalo. Lagane kovrdže su činile da izgledam kao strašilo koje je oživilo i upravo došlo s polja. Nekako sam ih umirila prošavši prstima te otišla u kupaonicu, prvi puta u životu izgledam naspavano i ne mogu biti više sretnija zbog toga. Kad sam obavila higijenu sam uzela mobitel i stavila ga u džep te istrčala van.
Dok sam silazila niz stepenice, pogled mi je odlutao na ulazna vrata kod kojih se već on nalazio. Znam da sam već spomenula kako nosi čizme ali ovo je bolesno koliko njemu te čizme dobro stoje.
„Idemo?" pogledao me i podigao guste obrve. Otvorio je vrata na što sam samo otpuhnula i izašla iz njih.
„Jesi uvjek tako zamišljena?" upitao me dok smo ulazili u auto te sam se trznula. Sjela sam na kožno sjedalo. Motor se upalio a ja sam tek sad odmahla glavom u znaku; 'Ne' na njegovo pitanje. Naslonila sam glavu na prozor razmišlajući da sam zaboravila uzet jaknu a 'Peder' do mene će mi to sigurno nabit na nos.
„O čemu razmišljaš?" prošao je rukom kroz kosu malo gledajući u cestu malo u mene. Izgleda da se on baš zanima za moje razmišljanje. Trebam smislit dobar odgovor.
„ Razmišljam kako ću ti obrijat glavu." Od usana mu je pobjegao neki šašavi osmijeh.
„ Ja to gledam kao napredak, ti razmišljaš o meni.." nasmijao se na što sam ja počela odmahivat glavom a on klimati. Izgledali smo kao dvoje djece koje se svađaju oko gluposti.
"Nadaj se" rekla sam mu i nasmiješila se iako možda nisam trebala.
" Oboje znamo da si me zavolila. " na ovo sam umrla od smijeha. Što si on umišlja, umjesto zavolila je trebao reći zamrzila.
Do kraja vožnje smo se prepirali oko toga te me toliko iživcirao da sam usred vožnje otvorila vrata i rekla mu da ću skočiti van iako mi to nije bilo u planu ali on se svejedno prestrašio. Moja pobjeda.
Čulo se otvaranje vratiju s moje strane na što sam se trzla i pogledala u 'Čupavca' koji mi je opet otvorio vrata. Izašla sam vani a Harry je već bio okružen s nekoliko cura. Slikao se s njima i potpisivao se na papire, majice i razne gluposti. 'Autogram Michelle..' bilo je nekoliko cura oko njega i neke su upirale prstom u mene i zapitkivale ga tko sam ja.Mrzim ovaj grad, mrzim ovo mjesto , mrzim ovu situaciju i najviše mrzim njega.
Od svega u životu ovome sam se najmanje nadala, da ću biti posvojena od strane nekog bogataša koji ima 21. Godinu i poznati je pjevač u bendu kojeg apsolutno svi očito znaju. Ovo je sve što nisam htjela.
Par cura se počelo naguravati i unositi mi se u facu što me jako iživciralo ali nisam htjela stvarati nikakvu scenu.
" Samo želiš pare kučko" je bio jedan od mnogih komentara koje sam čula na što mi je pukao film. Okrenula sam se u smjeru crnokose cure koja je to rekla te krenula prema njoj, po njezinom izrazu lica nije mislila da ću čuti i lagano se krenula udaljavati. Došla bi ja do nje da nisam osjetila toplu ruku oko svog hladnog zgloba koja me povukla nazad.
Našla sam se u njegovom zagrljaju te me obuzeo miris njegovo parfema. "Pusti ju." tiho mi je šapnuo dok sam ja kimnula glavom i odmakla se od njega na što se on samo nasmiješio, mahnuo ostatku fanova te se uputio u drugom smjeru.
„Gdje idemo?" on je bio dosta viši a i jači od mene. Vrh moje glave je bio njemu do nosa što me jako živciralo. Korak mu ima tri metra i jedva sam ga uspjela pratiti.
„ Na vrh Big Bena" na tu njegovu rečenicu sam zastala i pogledala ga upitno. Nema šanse da ja idem gore.
Nasmijao se na moju reakciju; „Mišice, pa nije valjda da se bojiš." rekao je provocirajući na što sam ja brže-bolje odmahnula glavom i preokrena očima.
„ Pošto nas čeka jako duga šetnja , mogli bi i popričati. Što kažeš? " rekao je dok smo hodali uza stube, ja sam išla iza njega i molila Boga da ne pogledam dolje. Visina su nešto što sam mrzila više od svega.
" Nema potrebe za tim." Rekla sam te ga nastavila pratiti u stopu.
" Fascinira me to što se svaka druga sredila za mene, uvjek bi došle u nekoj haljini, našminkane i sa frizurom za koju im je trebalo ko zna koliko vremena. Dok si ti uzela eventualno deset minuta i svejedno si ljepša od njih. " ne znam što odgovoriti na ovo niti jeli pametno vjerovati njegovim riječima.
" Ja nisam kao druge. " rekla sam mu te pratila izraz njegovog lica na što se on samo nasmijao.
„ Jesi ikad imala dečka?" naravno da će me to pitati. Zabadalo. Smeta mi iako sam ja njega pitala isto pitanje tu sinoć.
„ Ne treba mi ta smetnja u životu. " rekla sam bezobrazno te je on Stavio ruke u svoj crni kaput i oblizao usne. „ Pametno, imaš vremena za to." čudno što mi neće proturiječiti i svađati se samnon kao inače.
„Evo nas!" rekao je sretno te raširio ruke dok je šetao po dosta velikoj prostoriji koja je sa svake strane imala ogromne prozore kroz kojih se vidjela svaka uličica u Londonu. Iako je bilo rano, ljudi su već žurili po cesti na posao ne mareći na ništa drugo. Samo novac, novac, novac u novac. Kao da ništa drugo na ovom svijetu ne postoji. Iako je prostor bio zatvoren staklima idalje se mogao osjetiti vjetar i svaki put kada bi zapuhalo bih osjetila kako mi se kosti tresu. Navukla sam rukave preko prstiju i prekrižila ruke misleći da će mi biti toplije ali to nije baš pomoglo.
„ Evo ti, smrzavaš se." prije nego li sam pokušala išta reći on je već prebacio svoj ogroman kaput preko mene ostavši samo u kratkim rukavima. Zakopčavao je gumbe dok sam ja već mogla osjetiti toplinu za razliku od prije. Kaput mi je sezao do cipela i izgledala sam kao da sam došla iz Hogwardsa.
„Izgledaš preslatko!" oboje smo prasli u smijeh, čak sam se i ja smijala jer sam znala kako izgledam. Harry je izvadio mobitel iz džepa i krenuo me slikati na što sam ja prekrila oči rukama i osmijeh mi je bježao s usana. Nisam se mogla prestati smijati.
„ Harry! Ubiti ću te, nemoj me više slikati!" rekla sam mu malo jačim tonom idalje kroz smijeh a on mi je pokazao sliku. Nisam se mogla prepoznati, na slici je bila cura plave, valovite kose u kaputu koji je veći od nje same. Sa crvenim prstima na rukama od hladnoće i velikim osmijehom na usnama.
„ To ide na Instragram!" pokušala sam se ne smijati i biti ozbiljna ali je radio tako ružne face da nisam mogla.
„ Harry ne! Ispala sam kao riba na suhom!" odvalio se smijat i spremio mobitel u džep. „ Ne možeš mi ništa!" nemaš pravo!Nemaš pravo! „ Istuć ću te ako mi nedaš mobitel!" zaprijetila sam mu pokušavajući biti ozbiljna.
„ Mišicee... Idemo u shopping!" 'Peder!' on se još raduje tome.. I namjerno me provocira s tim.. Dobiva bitku ali ne i rat!