■MAKSIM POV■
Kako bih je udaljio od njega, najbolje je da nas troje odemo negdje na putovanje. Trenutno će nam biti bolje što smo dalje odavdje, a i sigurnije. S obadvije strane.
"Ljubavi.."
Prstima nježno prijeđem niz njezino lice dok mi je ležala u krilu, glavom naslonjena na jastuk dok me je pomno gledala. Umor joj se oslikava u očima. Treba i njoj odmor od svega.
"Molim.."
Usne joj se oblikuju u jednu riječ dok joj se oči polako zatvaraju dok joj prelazim prstima niz lice sve do vrata.
"Imam jedan prijedlog za tebe."
Tada me pogleda, širom otvorenih očiju s čežnjom u očima. O čemu sada razmišlja? Želi li da provede vrijeme sa mnom, isto kao što i ja želim da budem s njom?
"Slušam te, Maksim."
Svaka riječ mi natjera trnce kroz čitavo tijelo, toliko da bih se stresao da nisam uspio progutati kneglu i skrenuti misli.
"Volio bih da otputujemo na nekoliko dana."
Ustane mi iz krila, nakon što sam saopštio šta sam imao. Sklopi ruke u laktovima i nastavi me gledati.
"Imaš poslovni put?"
Uzmem je za ruku pa izgovorim.
"Nemam poslovni put, sada. Želio sam da idemo negdje daleko odavdje..odmoriti... nas troje. Obiteljski."
Kada vidim njezin osmijeh na licu, ispušem zrak iz pluća kroz zube s olakšanjem. Možda se i njoj ideja o putovanju dopala. Biti će nam lijepo samo da budemo što dalji odavdje.
"Može."
Pljesne dlanom od dlanom pa se još jednom osmijehne. Uzvratim joj osmijeh i privučem u zagrljaj, a kada se izvuče iz njega, nastavi s izgovaranjem riječi.
"Dobro će nam doći što smo daleko. Uživati ćemo nas troje!"
Veselo je izgovarala svaku riječ, a oči joj se još uvijek nisu počele cakliti kao što su to znale prije, kada je sretna. Da li je iskreno sretna ili je još uvijek pod stresom zbog vremena provedenog s Bartolom?
"Siguran sam da hoćemo."
"Kada si mislio da idemo?"
Što se mene tiče možemo i odmah, ali trebam riješiti još neke stvari, prije nego što odem. Posao ne smije da trpi zbog užitka jer da nije njega ne bih mogao ništa da nam priuštim.
"Sutra.. navečer?"
Klimne glavom potvrdno pa mi otisne poljubac na obraz i odskakuće do sobe da vidi Luku, ali se ubrzo vratila.
"Spava?"
"Da, spava.. onda bih ja sutra trebala otići kupiti šta nam je potrebno."
Nisam ni mislio da će putovanje proći bez odlaska u trgovine. Nasmijem se malo glasnije poslije izjavljene rečenice, ali ona se namršti.
"Neću ni ići."
"Ići ćeš, malena."
Privučem je sebi u zagrljaj jer se tada osjećam najljepše. Moja je i ništa mi više ne treba. Na sve načine ću je zadržati pored sebe, tu joj je mjesto. Ne pripada nigdje drugo nego meni!
"Posao?"
"Kada se vratiš iz grada onda ću otići do firme da riješim šta imam pa se dolazim kući spremiti i idemo."
"Može."
Uvijek smo se lako dogovarali pa je to slučaj bio i za sada.. ali gdje ćemo ići? Destinaciju još uvijek nisam izabrao. Gdje bi ona voljela da ode?
"Hoćemo li ići spavati?"
Ona me ni ne pita gdje idemo jer misli da znam gdje ću ih odvesti, ali ne znam. Moram nešto smisliti! Ustane s kreveta pa mi pruži ruku da ustanem i ja za njom.
"Ljubavi.."
Zaustavim je tako da približim njezino tijelo svom i usmijerim poglede jedan na drugi.
"Gdje želiš da idemo?"
Podigne obrvu visoko pa se zakikoće i udari me blago po prsima. Linda je sretna? Osmijehnem joj se.. oko srca mi je toplo sve dok je ona u mojim rukama sretna.
"Zoveš me, a ne znaš ni gdje ćemo ići."
"Francuska? Zemlja ljubavi?"
Lice joj se zategne, a obrve skupi te pomijeri glavu lijevo pa desno.
"Negdje drugo?"
Zašto ne želi da idemo u Francusku? Bila je tu s nekim dečkom? S kojim? Možda je Bartol vodio i sada sa mnom ne želi da ide.
"Turska?"
"Može!"
Uzvikne veselo i složimo se gdje ćemo ići. Trebam rezervisati smještaj, a do tada ću njeno tijelo obilježiti svojim.. još jednom.