Ovo pišem vama, ali i sebi jer mislim da se češće trebam podsjećati da stvarno nije sve u životu tako "dubokoumno".
Što smo stariji, to više osjećamo "dubinu" samih sebe. Svjesniji smo, više toga znamo i počinju nam se više događati negativne stvari jer jednostavno odrastamo. Sve češće počinjemo biti u glavi, razmišljati, premišljati, analizirati, "overthinkati".
Stvarno nije tako duboko. Čak mogu reći da propuštamo život u nekim trenucima kada smo u takvim razmišljanjima. Ima jedna odlična rečenica, Goran Bare iz Majki ju pjeva u pjesmi "Put ka sreći".
"Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami, samo stoj na svijetlu i doći će kraj tami".
Jako dobra pjesma i poruka. I kada kažem da često zaboravimo živjeti ne mislim na one najljepše ili čak možda one najgore trenutke u životu, nego one uobičajene, a život je ustvari jako uobičajen, barem većini ljudi.
Vi možda pročitate na vijestima sve te negativne događaje poput "Ubojstvo u gradu" ili one pozitivne kao na primjer "Čovjek spasio psa od smrti", također sigurno često čujete za tuđe velike životne trenutke koji im se događaju, bilo to pozitivni ili negativni, ali možda ne čujete svakodnevno da ustvari jako uobičajeno žive. I to je skroz u redu.
Na primjer, ja sam danas ustala oko osam ujutro, prošetala psa, rješavala neke zadatke za posao na koji sam se prijavila, otišla na kavu s prijateljicom i radila bilješke iz knjige za ispit. To je to. Potpuno jedan uobičajeni dan. Zašto od toga raditi nešto dubokoumno? Zašto toliko tražiti nekakav smisao? Možda bi bilo dobro da ste malo prizemljimo i samo jednostavno živimo.
I tu ću se nadovezati za naše internetsko društvo prezasićeno informacijama. Ja ne znam koliko ste vi svjesni da internet može biti užasna, ali isto tako i fantastična stvar.
Što najčešće radite na internetu? Jer na internetu je danas apsolutno sve. Možete pronaći bilo što. Koristite li ga za potpuno nepotrebne i čak toksične informacije ili možda za nekakvu relaksaciju i kako biste naučili nešto korisno?
Ja na primjer više skoro uopće ne odlazim na Instagram. Nisam ja sada prosvjetljena i ne mrzim Instagram. Jednom tjedno sigurno skrolam sat vremena, ako ne i više po njemu. Najčešće gledam smiješne stvari, ali ne da mi se više bombardirati mozak nepotrebnim informacijama koje mi zagađuju mozak. Možda zvučim kao da pretjerujem, ali niste svjesni koliko to negativno utječe na vas. Ja sam igrom slučaja od nedavno postala svjesnija jer upravo čitam knjigu za fakultet koja govori o tome.
Moja poruka bi bila da ne morate baš stalno tražiti neki smisao. Ne morate možda ni stvarati smisao života. Samo živite. Nije sve tako duboko. Mislim da imamo krivu percepciju o mnogim stvarima, a pogotovo tuđim životima, a najviše upravo zbog interneta koji iskrivljuje neke stvari i prezentira druge kao ljepše, uspješnije i sretnije, ali dobro, to već svi znamo.
Eto, to je to. I za kraj jedna fantastična rečenica koje se ne sjećam od riječi do riječi, ali probat ću prenijeti poantu.
"Nekada jednostavno samo trebaš biti. Ne moraš pokušavati rješavati probleme, ne moraš se pokušati opustiti niti meditirati. Samo budi."
Ima li netko ovdje da se pronašao u ovome? Da previše "duboko" sve shvaća? Ili netko tko kroz život ide laganije bez previše opterećenja? Možda sam previše banalno postavila pitanje, ali život je možda banalan (: