Savjeti za djevojke

166) Kako mi je bilo raditi kao novinarka

Pozdrav djevojke i isprike što tek sada pišem nastavak! Bila sam zaokupljena odlaskom s posla i vraćanjem roditeljima. A i iskreno, nisam znala kako započeti nastavak. Danas sam konačno osjetila nekakvu inspiraciju da s vama podijeliti ovo iskustvo. 

Uglavnom, u ovom ću nastavku opisati kako mi je bilo godinu dana raditi kao novinarka, a u sljedećem kako je to odseliti se od roditelja. 

Dakle, s obzirom na to da sam na smjeru novinarstvo, na fakultetu smo imali mogućnost otići na stručnu praksu. Ukratko, treća sam godina na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na godini smo trebali odabrati dva od pet smjera. Tisak, televizija, radio, PR (odnosi s javnošću) i novi mediji. Ja sam jako htjela tisak i PR, ali nije bilo mjesta na PR-u pa sam odabrala tisak i TV. Novinarstvo sam upisala jer volim pisati. Bilo to priče, članke, intervjue, nebitno. Kreativno je, zanimljivo i dinamično. Na tisku su nam ponudili stručnu praksu u Večernjem listu, Jutarnjem listu, Sportskim novostima, Gloriji, Pixsellu i Leaderu.

Ja sam definitivno htjela u Gloriju jer se tamo piše o slavnima, a neki ovdje možda znaju koliko volim takve stvari ako čitaju moju random knjigu Hollywood. U Gloriji više nije bilo mjesta pa sam upala u jedne novine koje su imale rubriku o domaćim i stranim zvijezdama. Neću reći koja jer sam oduvijek paranoična da će me netko prepoznati. Ovdje volim biti anonimna jer se osjećam slobodnije i nitko od moje obitelji i prijatelja ne zna da pišem, a kamoli da objavljujem. 

Uglavnom, praksa mi je počela početkom svibnja 2022. Trajala je mjesec dana. Prvi dan je nekoliko nas studenata došlo u jednu veliku prostoriju, glavni urednik nam je održao kratki govor nakon što smo se svi podijelili po katovima, odnosno redakcijama, ovisno o rubrici. Mene je oduvijek privlačio showbiz. Što se tu može.

Urednik mi je dao zadatak da pronađem zanimljive vijesti o kojima su pisali strani portali. Pronašla sam nekoliko vijesti, a nakon toga sam trebala odabrati najzanimljiviju i napisati istu tu vijest svojim riječima.

Osjećala sam se nervozno jer sam do tada napisala možda pet tekstova na fakultetu, ali također ustvari donekle samopouzdano jer sam dosta pisala za sebe doma, a pogotovo priče ovdje. To je stvarno pomoglo jer na neki način pisanje je pisanje. 

Napisala sam vijest i poslala uredniku. Rekao mi je da mi je tekst korektan. Baš sam bila sretna u tom trenutku, a moram priznati i da sam malo odahnula. Zanima me ovo i ne želim biti loša u tome.

Sutra sam došla oko 9 ujutro, urednik mi je poslao jednu vijest, ja sam ju napisala na što je on meni rekao: "Dobro, korektno, objavit ćemo". I ja sam ostala šokirana. Stalno sam gledala na njihovom portalu je li objavljeno, ali nije bilo. Nakon prakse toga dana sam došla doma, tražila na portalu i vidjela tekst. Iskreno, rasplakala sam se od sreće, šoka i ponosa. Tekst koji sam ja napisala je objavljen na poznatom hrvatskom portalu. 

E sada, to su bili neki detalji, odnosno moje iskustvo početka prakse. Još ću pisati u ovom nastavku o praksi i svom radu nakon nje, ali htjela bih vam objasniti kako redakcija funkcionira jer su me neke djevojke pitale u prethodnom nastavku.

Sada govorim za svoju redakciju, odnosno novine u kojima sam ja radila, ali inače sve to slično funkcionira.

Postoji glavni urednik čija je funkcija više potpisivati papire, ići na suđenja s novinarom koji je pobrao neku tužbu i pojavljivati se na određenim događajima. Tako sam barem ja shvatila. Najčešće je to novinar koji je tu od početka, koji se iskazao i koji se ostalim novinarima svidio pa su ga glasanjem odabrali. Sigurno i veze igraju ulogu.

Novine u kojima sam radila imaju jako puna novinara, ali i urednika. Sigurno sve ukupno preko 100 ljudi. S glavnim urednikom gotovo niti jedan novinar nema kontakt, jedino urednici.