Savjeti za djevojke

102) O niskom samopouzdanju

Nastavak je napisan prije par mjeseci, ali sam ga danas napokon odlučila do kraja srediti i objaviti.

Ove godine sam shvatila da imam nisko samopouzdanje. Nisam htjela imati drugačije mišljenje, drugačije stavove i isticati se od ljudi u čijem sam okruženju bila. Htjela sam se uklopiti, stalno sam tražila potvrdu u vezi sebe i potvrdu u vezi stvari koje mi se sviđaju. Kada bi išla u shopping, znala bi vidjeti toliko stvari za koje bi si pomislila "to je za vrijeme kada ću imati hrabrosti to kupiti". Nikada u životu nisam postavila post na Facebooku, nikada nisam postavila svoju sliku bilo gdje na društvenim mrežama, imala bi samo zaključane profilne. Znala bi prilagođavati svoju osobnost prema osobi s kojom se družim.

Živjela sam za komplimente. S njima sam si hranila samopouzdanje jer s ničim drugim nisam. Ako vidim ogledalo, ispred njega ću stajati pola sata. Uspoređivala sam se sa svojim prijateljicama, sa ljepšim curama i često razmišljala jesam li ljepša i bolja.

Moju pravu osobnost je zasjenila nesigurnost, nekoliko osobnosti koje sam pokušavala imati i prilagođavanje drugima.

Više nisam znala tko sam jer sam se pogubila u svemu tome. A da ne pričam koliko mi je bilo bitno tuđe mišljenje. Ukratko, ono što netko misli o meni, to ću ja misliti o sebi.

Kada sam shvatila da nemam samopouzdanja?

Počeo je fakultet, trebali smo prezentirati svoje seminare pred svojom grupom i ja sam se užasno bojala toga. Sjela bi za stol, upalila svoju prezentaciju i osjećala se tako uplašeno dok su me svi gledali. Tada sam shvatila da nemam samopouzdanja.

Onda sam počela malo eksperimentirati. Tjerala sam sebe da budem svoja. Stvarno je urodilo plodom. To su osjećaji kao da vam je netko skinuo okove.

Mislim da je jedan od razloga za moju nesigurnost što se nikada nisam osjećala potpuno prihvaćeno tijekom osnovne pa čak i srednje.

Tri cure su mi na početku srednje rekle da sam čudna što je uništilo moje samopouzdanje. Često sam se gledala kroz tuđe oči.

Nisam shvaćala da sam dovoljno dobra. I da sada mogu sebe od četrnaest godina sresti na školskom hodniku, posjela bi se i rekla bi si da sam dovoljno dobra, da sam voljena, da nisam čudna kako neki ljudi misle, da nije strašno biti čudan, da će sve biti u redu i da zaslužujem misliti bolje o sebi. Zapamtite si svi vi koji ste trenutno osnovna ili srednja jer će te ovo isto misliti za par godina o sebi.

Makar je to dio života i ne možemo biti pametni s četrnaest godina kao što smo sa dvadeset, žao mi je da sam se tako osjećala.

U nekim trenucima sam čak bila sigurna da sam jako sigurna u sebe, ali sam tu zamijenila samodopadnost sa samopouzdanjem. Samodopadnost vam je bježanje u ekstreme. Znači nesigurni ste u sebe, ali nesvjesno to maskirate lažnim osjećajem samopouzdanja. Takve su vam na primjer slavne osobe. Uživaju u reflektorima, osjećaju se savršeno, moćno, lijepo, ali onda kada dođu doma i vide da je neki časopis objavio da su loše izgledali tu večer postanu nesigurni.

Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da je to jedan od razloga zašto sam uvijek imala ljubavne probleme. Prvi dečko koji mi se svidio se prema meni, a i prema svima, ponašao odvratno. Nisam znala da zaslužujem bolje.

Slagala sam se na glas s tuđim mišljenjima dok bi u sebi imala skroz drugačije. Bila sam kao oni gmazovi što dobivaju boju od onoga na što sjednu. I nikada mi nije palo na pamet "ajde da probam biti svoja".

Shvatila sam da nekada kada ljudi kažu da je neki citat izlizan, samo se nikada nisu našli u situaciji koja bi se primijenila na takav citat. Neka je izlizan. Znači da su ga ljudi koristili. Sada ide jedna takva rečenica.

Najljepša stvar koju mogu napraviti je da budem ja. Ljudi me prihvaćaju dok sam svoja. Vrijedna sam, pametna sam, dobra sam. Shvatila sam da samopouzdanje znači biti ono tko jesi, biti u skladu s onim što jesi, vjerovati u sebe, biti u miru sa sobom, prihvaćati dobre stvari u vlastiti život, dobre ljude i voljeti sebe. Također mi je dosadilo živjeti u tom strahu koji je proizašao iz moga nesamopouzdanja. Jednostavno me počelo boliti briga jer sam previše brinula o svemu. Postala sam opuštenija oko same sebe. Dobila sam želju napokon biti ono tko jesam, nije mi se više dalo sakrivati se u tim okvirima koje sam stvorila kako bi se uklopila. Nedostajalo mi je biti ja, bez razmišljanja napraviti neke stvari i samo se opustiti.

Nema strukture kako da budete samopouzdaniji. Razgovarajte sa sobom, porazmislite koje stvari su to bile da su poljuljale vaše samopouzdanje, što ne volite na sebi, zašto ne volite, što su vam ljudi govorili kroz život, kako su se vaši roditelji odnosili prema vama, jeste li bili prihvaćeni u društvu, kakvi su vaši prijatelji, kakvi su vaši roditelji, u kakvom okruženju živite, tko vas je povrijedio. Osvijestite svoju nesigurnost i prihvatite ju jer je biti nesiguran potpuno u redu za mladu osobu.

Znam da ovo ne želite čuti, ali nemojte biti puno na društvenim mrežama. Tamo ima previše ljudi koji izgledaju besprijekorno.

Ja vjerujem da stvarno možete jako puno napraviti. Meni je tako drago da sam ovo shvatila u vezi sebe jer tek sada mogu promijeniti to. To je bio problem koji je zahvatio sve aspekte u mom životu.

Eto, nisam još uvijek potpuno samopouzdana, ali mislim da s vremenom postajem tako da sam ipak htjela objaviti nastavak na ovu temu. Počela sam biciklirati zbog čega se osjećam bolje što se tiče moga tijela tako da je i to pridonjelo mom samopouzdanju. Znači još jedan savjet vam je da vježbate.

Eto, nadam se da sam bar pomogla osvijestiti vas u nekim stvarima i motivirati vas da budete svoji jer najljepše je kada se ponašaš u skladu sa samim sobom.