-Nej,izvini,nisam stigla da napravim išta za večeru,možeš li malo da sačekaš?-čuo se mamin zvonak glas iz kuhinje-Reks če da ti pravi društvo.
Da,mama,idi ti u kuhinju,a mene ostavi sa ovim idiotom...Najpametnije što si uspela da smisliš!Pa dobro,valjda ću bar uspeti da shvatim zašto mi je ovaj lik toliko neobičan.
-Ne brini,ne moraš da žuriš!-doviknuo joj je i zavalio se na kauč kao da je u svojoj kući.
Dobro,druže,možda se ti osećaš dobrodošlim,ali definitivno nisi dobrodošao.Pažljivo sam seo preko pita njega i trudio se da ga ne gledam jer sam znao da ću garant da se zabuljim u njega,ili zbog kose,ili zbog očiju.Ziljao sam okolo,svugde osim u njega,kad san primetio da me on čudno gleda,kao da mi proučava svaki deo tela.Pogledao sam ga zbunjeno,a on,ko da mi je pročitao misli,rekao je:
-Imaš mnogo čudne oči.
Aha,vidi ko mi kaže...Kako god,odgovorio sam mu kratko:
-Znam.
Kad odgovoriš nekome kratko i jasno,to znači da ne želiš više da razgovaraš,ali je ovaj toliki idiot da ništa ne kapira!Nastavio je da ispituje:
-Jel su ti to sočiva ili...
-Ne,prirodne.
-Zaista neobično...Nego...Jel ti živiš ovde ili...
-Ne,u Njujorku.
-Imaš svoj stan?
-Ne,živim sa ocem.
-Stvarno?!
-Zašto,zar je to toliko čudno?
-Ne,samo...Većina osoba tvojih godina želi što pre da se osamostali.
-Pa nisam tolika budala da se odreknem trospratne vile na Menhetnu sa poslugom,bazenom i svime zbog samostalnosti i drugih gluposti.
-Zašto si onda ovde?
-Došao sam mami u posetu.
-Lepo...
Bože,koji smor od čoveka!Jel on zna kas treba da ućuti?!Ha-ha-ha,vidi ko mu kaže...Kako god,sve jedno je živi smor,šta njega briga gde ja živim,šta radim,kakve oči imam?!Kako god,mama je konačno došla i njih dvoje su prijateljski razgovarali,ali vidim joj u pogledu,on se njoj sviđa.Ne,ne,mama,samo nemoj da se zaljubiš u ovog idiota!Kako sam skapirao iz njihovog razgovora,zajedno volontiraju negde,upoznali su se,sprijateljili,ona ga je pozvala na večeru,ali je on došao malo ranije pa joj je pomogao oko kupovine i sad je ovde.I lik me još čudno gleda!Mislim,šta je toliko zanimljivo na meni da me tako odmeravaš?!Ne podnosim kad me neko gleda ko opitnog miša!Dakle,mnooogo mi je neprijatno u njegovom društvu,em što imam čudan osećaj kad mi se približi,em što me gleda onako...Brate,ja ne mogu više!
-Mama,odoh ja da vidim šta je sa ono dvoje.
-Koje dvoje?-pitala je zbunjeno.
-Znaš ko,vidimo se!-rekao sam i istrčao napolje...
Dođavola,koliki moraš da budeš idiot da zaboraviš dvoje dece i psa?!Ja ovde neću da se vraćam ako će ovaj idiot da bude ovde,zato moram po njih.Vratio sam se i iz sobe pravac u Njujork.Opa,ko nam je to promenio stil?Eh,a ja sam se taman navikao na opuštenog njega...
-Ako će ona da tera inat,i ja ću.-rekao je ni ne okrećući se.
-Zašto?Šta se desilo?
-Ništa specijalno,osim što neće da me pusti u moju,pinavljam moju sobu.
-Kako misliš neće da te pusti?!
-Bukvalno.Zaključala se unutra i rekla mi da spavam negde drugde.
YOU ARE READING
I don't have power,I am a power
Fantasy,,Bila je to samo mala greška,ali me je koštala...Mogla bi se i nazvati nesporazumom,ne greškom,ali sve jedno,taj tren je bio koban.Posle toga,klupko laži je počelo da se odmotava...Tek tad sam saznao svoju pravu svrhu,svoje poreklo i svoju zlu str...