Part 45

443 39 7
                                    

-Oho,gospodin Reks se setio da ima kuću!-rekao mi je sarkastično.

-I meni je drago što te vidim.

Ok,lažem kao pas.On je trenutno poslednja osoba koju bih da gledam.U stvari,jedina stvar koju bih sad video je krevet.Posle par sekundi njegovih mrkih pogleda,rekao sam bezvoljno:

-Ok,pređi na ispiranje mozga pa da idem da spavam.

-Tebi je smešno ovo što se dešava?!

-Da li se smejem?!Ne.Spava mi se,zato požuri.Dovoljno je što si me dig'o jutros iz kreveta onako rano,sad bar imam pravo da se naspavam.

-Nemaš ti nikakvo pravo,bar ne sad.

-To je osnovna životna potreba koju ne možeš da mi zabraniš dok si živ.

-Tebi je sad samo do spavanja,jel da?!

-Naravno da da.Šta si ti mislio?

-Mislio sam da ćeš da se bar malo pokaješ zvog onoga što se desilo danas.

-A šta se desilo to tako strašno?

-Ništa,ne brini ti.Samo si ostavio dvoje dece same u kući,a ja sam njihovoj majici morao da dam plaćeni odmor od nedelju dana!

-Ajoj,jadan ti...Ostaćeš bez svoje drage sekretarice na nedelju dana.-rekao sam praveći žalosnu facu.

-Ovo nije za zezanje!Žena zamalo nije srčku dobila kad su je ono dvoje zvali da si ti tek tako istrčao iz kuće i otišao ko zna gde,a po mirisu alkohola mogu da naslutim!

-Ma daj,i ti piješ...

-Da,ali ne u ovakvim situacijama!

-Iskreno,drago mi je što sam to uradio.

-Drago!?

-Naravno.Umesto da provedem ceo dan sa onim idiotima od dece,ja sam lepo otišao u provod i bilo mi je extra.Samo da sam imao para za još neko piće,bilo bi neverovatno...

-O,bože,šta ću ja više sa tobom...

-Da me pustiš da idem malo da odspavam.

-Pa ti samo na to misliš!Kad ćeš da spavaš,jedeš i piješ!To je jedino što ti imaš u tvojoj lobanji!

-Hej,pa nećemo sad da se vređamo.To su osnovne životne potrebe,ne mogu protiv toga.

-Ja ću stvarno da poludim pored tebe...

Eh,drugar,kao da nisi već...

-I?Šta ćemo sad?-pitao je na kraju.

-Da me ostaviš na miru da idem da se naspavam.

-Mislim povodom ovoga što se desilo.

-Nemam pojma,ti si šef u ovoj kući,ja te samo trpim,to je moj posao.

-Pre ja tebe trpim.

-Šteta,otac si mi,moraš to da radiš.A sve je bili tako sjajno dok ti nisi uradio ono sa Valeri...

E,sad je definitivno puk'o ko petarda:

-Rekao sam ti da je ne pominješ u mom prisustvu!Nije me briga ni za nju ni za ono što sam uradio!

-Ok,super,laku noć...

-Gde si krenuo?!

-Da spavam,inače ću da zaspim stojeći.Ne mogu više da te slušam,vidimo se sutra,pa ćemo da raspravimo ovo...

Siguran sam da je rekao još nešto,ali ga nisam čuo.Rekao sam istinu,spava mi se ko nikom.U stvari,ja sam samo fizički budan,psihički sam ko medved u zimskom snu.Nemam pojma kako sam se dovukao do sobe,jedino što znam je da sam spavao dugoooooo,mnogo dugo.Tačnije,spavao sam do 4 sata popodne.Kuku,pa da li sam ja normalan!?E,sad sam ga stvarno preterao.Kapiram da spavam do jedan,ali ovoliko?Hm,sigurno je zbog jučerašnjeg stresa...Tako je,uvek je kriv stres.To je nepisano pravilo,kad god se desi nešto neuobičajeno,ti lepo okriviš stres i svi su srećni,osim možda stresa.Sigurno nije lako kad te stalno optužuju za nešto,čak da i nisi to uradio,ali neko mora i to da radi.Kako god,sišao sam dole i,očekivano,nema nikog u kući.Gospodin Šef je sigurno na poslu trenutno,tako da neću imati problem bar još neko vreme.Jadna moja creva,prazna su kao nikad do sad.Čini mi se ko da imam traktor u stomaku koliko krči!Najbolja stvar kad živiš kao milijarder je to da svako radi svoj posao.Kako ja,mada ne dobijam platu za to,nerviram mog dragog tatu,tako kuvari kuvaju umesto tebe.Samo naručiš i sačekaš da ti neko donese nešto za klopu.Međutim,kad sam ušao u kuhinju,prisustvovao sam najvećoj pometnji koju sam video u životu.Čini mi se da su i pećinski ljudi bili organizovaniji.Jedan trči sa jednog kraja kuhinje na drugi,drugi užurbano pere sudove,troje njih za jednim šporetom...Au,šta se to ovde dešava?!Koga drugog da pitam nego šeficu kuhinje:

I don't have power,I am a powerWhere stories live. Discover now