Part 26

554 51 3
                                    

A:O,a ja sam mislio da blefiraš oko toga da znaš ko je.

Ja:Polako ti ističe vreme,zato pričaj.

A:Ne voliš baš da vodiš prijateljske razgovore?

Ja:Nije da si mi to baš prijatelj.Dosta mi je tvojih gluposti,pekidam.

A:Hah,nisam znao da si postao tako hladnokrvan kad je u pitanju Roksana.

Ja:Šta?!Šta je sa njom?Ako joj se nešto desilo,ja ću...

A:E to je Reks Kiler kog sam upoznao.Ne brini,ne bih dopustio da joj se išta desi.Ipak mi je žena,a i ne bih baš da rizikujem da se suočim sa tvojim besom.

Ja:Pređi više na stvar!Šta je sa Roksi?U redu je?

A:Aha,sve je ok.Ona je dobro,sve je u redu.Samo...

Ja:Šta!?

A:Dobro,ne budi toliko nestrpljiv!

Ja:Kako da ne budem nestrpljiv?!Bolje pričaj ili...

A:Ili ćeš da smisliš neku gadnu pretnju kako ćeš da dođeš ovde i uradiš mi ko zna šta.

Ja:Baš tako.A sve što kažem će i da.se ostvari ako odnah ne kažeš šta se dešava.

A:Ok,ok.Roksana je rekla da želi tebe da vidi što je pre moguće.

Ja:Šta?!

A:To je bila o moja reakcija.Ne pitaj zašto,nemam pojma.

Ja:Sigurno postoji neki problem,inače me ne bi zvala.I zašto ti zoveš?Mogla je i ona.to da uradi.

A:Ne pitaj mene ništa.Ja radim samo kako mi je rekla.Molim te,dođi što pre.

Ja:Hm,biće.sreća ako dođem sutra ujutro,čudilo bi me da ima redovnih letova u ovo doba.

A:Imaš jedan za pola sata.Stižeš ako požuriš.

Ja:Kako ti to znaš?

A:Može se reći da je gospođi Dankan jako važno da stigneš u najkraćem mogućem roku.Čekaću te na aerodromu,a sad moram da idrm.Posao,znaš...

Ja:Ali...

Nisam stigao da kažrm sve,a on je prekinuo slušalicu.Uh,kakav bezobraznik! Ma briga me da je rođak britanske kraljice,nema ni osnovnu kulturu!Dobro,ne sumnjam da ima obaveze,otac mu je sigurno našao prestižan direktorski posao u nekoj milionskoj firmi.Možda i bilionskoj.Šta god da je,ne zanima me previše.Najvažnije je da me Roks traži i da sam joj sigurno potreban.Možda želi da pobegnemo zajedno,da ostavi onog kretena i da ja i ona sami u miru živimo kao srećna porodica.Ali,postoji jedna prepreka,koja jeste jedna od mnogih,ali je trenutno najveća,moj otac.Klasično,odgovor je bio kao što sam i očekivao:

-Nema nikakve šanse.

Valeri i on su sedeli u dnevnoj sobi i delili one njihove romantične,zaljubljene poglede.Bilo mi je skoro žao da ih prekinem,ali,što se mora,mora se.Ponadao sam se da neće ni da obrati pažnju na moje pitanje i da će samo klimnuti glavom.Ali ne,dobio sam odgovor kao što sam i očekivao.

-Ali,ovo je jako važno!-molećljivo sam jaukao.

-Rekoh ne i to je završena stvar.

Glas mu je bio posve miran,kao da priča o tome kakvp je vreme napolju,ali dovoljno odlučan da skapiram da je ozbiljan po pitanju toga.Brate,zašto nije ko svi drugi roditelji,da se bar malo uznemiri.Ali neee,on je uvek smiren jer zna da to mene najviše nervira.Kako neko može da bude miran u ovakvim situacijama?!Mislim,ako mu neko javi da sam ubio nekog ili nešto još gore,da bi on slegnuo ramenima.A još kad me gleda onim svojim ,,mali,ajde o'ladi'' pogledom,e tad mi dođe da ga gađam u tu njegovu nadmenu njušku sa bilo čim što dohvatim.Možda vaza,ili knjiga,ili cipela,moženi sto a najbolje bi bilo da mi je pri ruci neki betonski blok.Ne bih mogao da ga ubijem,ali bih mu skinuo taj izraz sa lica.Pokušao sam da mu objasnim situaciju,ali je on počeo da radi drugu stvar koja me dovodi do ludila,da me potpuno ignoriše.Skroz je prestao da gleda u mene,okrrnuo se ka Valeri pokušavajući da izmami još koji poljubac,jer sam ja izgleda prekinuo njihovo romantično veče.Izgleda da se ni njoj nije baš svidelo to kako se ponaša prema meni,pa je rekla:

I don't have power,I am a powerNơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ