Part 53

451 34 5
                                    

-Ja,ovaj...Nisam...-pokušao sam da se opravdam.

Odjednom sam se susreo sa njegovim besnim pogledom,a crvene oči su mu sjajkale u mraku.

-Šta?-pitao je sa onim hladnim prizvukom.

-Ništa...-odustao sam-Izvini.

Neočekivano,nasmejao se i odmahnuo glavom:

-Ah,šta ću ja s tobom...-uzdahnuo je.

Ok,ovo je mnogo neočekivano.Mnooogo čudno.Znate ono,zatišje pred buru,a previše je čudno da neko poput njega tako mirno reaguje kad mu neko dira tako ličnu stvar kao što je dnevnik.

-Što me gledaš tako čudno?!-trgnuo me je iz mojih misli pitajući zbunjeno.

-Ništa,nema veze...

Gde bre nema veze,šta se ovde dešava?! Da ona knjiga nema još neke nuspojave koje nisu napomenute,kao na primer da smanjuje preku narav,menja karakter...?
Stvarno ne kapiram ništa.

-A sad...-počeo je-Objasni mi kako si uspeo da nađeš knjigu.

-Slučajno.

-I stvarno misliš da ću da verujem?!

-Ma stvarno,slučajno sam je našao.

-Ok,vidim da nećeš da mi kažeš...Zar ti Valeri nije rekla da je ne otvaraš?

-Odakle ti to?

-Predpostavka,sad odgovori.

-Jeste,i nisam je otvarao.

-Kako je nisi otvarao kad si znao šta piše?!

-Nisam rekao da je nisam čitao,nego da je nisam otvarao.

-Ok...Molim te,objasni mi kako si to uspeo.-rekao je i seo na jednu od velikih,prašnjavih fotelja pores kamina.

Tek tad sam provalio da stojim sve vreme,pa sam seo,naspram njega,usput par puta kinuvši zbog sve one prašine,što ga je očigledno nasmejao.Onda se uozbiljio i rekao:

-Slušam.

-Jedan moj rođak ju je otvorio.

Oči su mu se rapirile od iznenađenja,a zatim me pitao pomalo zabrinuto:

-Jel on ljudsko biće?!

-Aha.

-I knjiga ga je povredila?!

-Aha.

-Kako si tako opušten?!Mogao je ozbiljno da se ozledi!

-Nisam mu ja tražio da je dira,a i,izlečio sam ga,ne brini.

-Dobro...Čekaj!Nisu valjda pred ljudima pokušavao nešto?!

Ćutao sa,nisam hteo da mu kažem da je to istina,ali je to sam skapirao,pa.se uhvatio za glavu i rekao:

-Bože,ti ćeš mene da ubiješ jedan dan...

-Što?!

Potpuno me je ignorisao i pitao:

-Koliko njih je to videlo?

-Ajo ne računamo mamu,troje.

-Dobro,nije strašno...Da li će da pričaju o tome?Mislim,nekome drugom?

-Mislim da neće,a i niko im ne bi berovao,zar ne?

-Hm,odakle znaš?

-Predpostavljam,ko bi verovao nekome da mogu da zapalim sam sebi ruku iz čista mira.

-Dakle,pokušavao si moći sa prirodnim elementima...

-Aha,ono osnovno.

-I?Jel si uspeo?Uh,zašto i pitam?!Ako si uspeo ono od malopre,sigurno ćeš i nešto tako lako.

I don't have power,I am a powerWhere stories live. Discover now