Part 52

418 39 5
                                    

-Ne...Ne možeš tako...-mucala je dok au joj se oči punile suzama.

Hteo sam da se umešam,da mu kažem da ne pravi glupost,ali mi je.neki instinkt govorio da trebam da ostanem po strani ovaj put i da oni to trebaju sami da reše.Istinkt mi je neobično tačan ovih dana,tako da sam odlučio da ga poslušam ovaj put,mada pamet vrišti kako moram da zaustavim ovo ludilo,ali kako me uvek izda,radije ću da verujem šestom čulu.

-Prosto mora tako da bude...-rekao joj je tiho ne mogavši da je gleda u oči.

-Ali zašto?!

-Jer ne mogu sebi da dopustim da te opet povredim,a znaš kakav sam,uradiću to ponovo,zato je najbolje da budeš što dalje i da me zaboraviš.

-Zar...Ne voliš me više?

-Nije istina,volim te više od svega,zato ovo i radim.

-Radiš ovo jer me voliš?!Teraš me od sebe jer me voliš?!

-Da,Val,zato ovo radim.Neću opet da te povredim.

-Uradio si sve to jer nisi bio svestan šta radiš!Ne možeš da kriviš sebe zbog toga!

-Ne pričam o tome,već o onome pre toga.

-O našoj svađi?Dušo,znaš da se uvek svađamo,svi to rade,to je deo svake veze...

-Ali ja sam prešao granicu normale!Hoćeš da kažeš da je normalno da muškarac tek tako udara ženu?!

-Ne,ali,si bio besan,ja sam kriva jer sam te nervirala i...

-Valeri,nemoj da si više ikad rekla da si kriva jer nisi!Ne možeš,ti da budeš odgovorna za sve loše što ja uradim,znaš!?Oduvek kriviš sebe za sve što ja uradim i tome treba da dođe kraj!

-Dobro,dobro,ti si kriv,u redu?Ali ja ti opraštam...

-Ali ja ne opraštam sebi!

-Dragi,ako jednom uradiš nešto loše ne znači da ćeš to opet da uradiš.

-Da,znači!Znaš kakvi smo mi,prosto nam je u krvi da povređujemo druge!

Šta li je mislio pod tim ,,mi''?

-Ne pričaj tako.Ako je nekoliko njih takvo,ne znači da su svi.Ti si divna osoba,kao i Reks,kao i tvoja porodica...

-Većina u mojoj porodici te ne podnosi.

-Da,ali to ne pokazuju,uvek su,dobri prema meni kad dođem tamo.

-Ali su pre bili loši prema tebi.

-Zašto uvek živiš u prošlosti!?Nije bitna prošlost,nego sadašnjost i budućnost.Ako sam ja tebi oprostila,zašto ti ne možeš sebi?

-Zato što prosto ne mogu!Ne mogu i kraj! Najbolje je da odeš i nikad više ne misliš o meni...

-Zašto mi ovo radiš?!Ako već ne želiš da budem pored tebe,samo reci i...

-Dobro,kažem ti!Ne želim da budeš pored mene,čak ni blizu mene i to je za tvoje dobro!

-Kako za noje dobro?!U tome nema ničeg dobrog za mene!

-Naravno da ima.Nećeš više da se maltretiraš,nećeš da brineš ni oko čega.Ako je problem u novcu,platiću ti sve,i stan,i hranu,i naći ću ti posao,šta god želiš,samo moraš da budeš što dalje od me...

-Kad si postao tako površan!?Zaista misliš da ja sve ovo radim samo zato što zbog toga što sam s tobom živim u ogromnoj vili,imam tonu odeće,sve što poželim,jer živim san većine žena na svetu?!Ne,jedini razlog zato što sam ovde si ti,ne treba mi nipta drugo osim tebe.Ako tebe nema,onda mi ne treba ni tvoj novac ni bilo šta!-viknula je i pošla ka izlazu.

I don't have power,I am a powerWhere stories live. Discover now