Part 31

561 42 3
                                    

-Hej,nisi valjda ljubomoran?!-pitao sam ga trudeći se da se izvučem.

-Bolje pričaj ili se oprosti od te svoje lepe njuške!

Ovaj tip je stvarno lud!Bolje sam ga, pogledao i shvatio da je to taj dečko kog tražim.Ovo stvarno da bude lakše nego što sam mislio.Nastavio sam ležernim tonom:

-Da li to da smatram komplimentom? Inače,tvoja prijateljoca mi je rekla da nije zuzeta.

Sad se okreno ka njoj i besno je upitao:

-Pričala si sa njim?!

-Pa,da,ali...-pravdala se.

-Ne mogu da verujem!Da li si ti normalna!

-Nije ona kriva što hoće malo da se opusti.-ubacio sam se.

-Ti umukni.Pozabaviću se posle sa tobom,ne idi nikuda!

-Ok.Ne mrdam nigde.

On je seo pored nje i odmah počeo da joj čita bukvicu o tome kako ne smeju da se zbližavaju sa nikim,da se tako dovode u opasnost...Odjednom,ona je pukla:

-Nisam ja kriva!Ne mogu ceo život da živim kao pećinski čovek,hoću da budem kao i svi moji vršnjaci,da se zabavljam,da izlazim,da volim nekog!Neći zauvek da se skrivam!

-Sve ovo je bila tvoja odluka,nisam te ja terao na ovo.Misliš da je meni lako da radim sve ovo?!Misliš da ne želim da se provodim kao i svi,da bar na trenutak ne mislim o tome da će neko da dođe i da te povredi?!Radim sve ovo zbog tebe,ali mi ti uopšte ne pomažeš,Džo!

-Ne znam šta je loše u tome da se na trenutak bar malo opustimo.Sigurna sam da nema opasnosti,neće nam se ništa desiti,ne brini.

-Ali neću da budeš sa ko zna kojim tipom koji prvi naiđe.

-Pa neću da je ubijem,zaboga!Nisam ti ja neki manijak!-ubacio sam se.

-Rekoh ti da umukneš,niko te ne pita za komentar.

-Slušaj,sa njom će sve biti ok.Neću dopustiti da joj se išta desi.

-Slušaj,nas dvoje ovo moramo da rešimo,ne ubacuj se,važi?-rekao je trudeći se da se smiri.

-Kai,znaš da odlično procenjujem ljude.Ja mu verujem.-rekla je Džoana nežnim glasom.

-Ali ja mu ne verujem.

-Molim te,razumi.Ja mu verujem,veruj mu i ti.

Uh,muka mi je.Ne zbog ovih izliva neznosti nego zato što mi ona ovoliko veruje,a ja ću da izigram njeno poverenje.Ali,što se mora,mora se.Moram nekog da žrtvujem,a njih ni ne poznajem,pa je ovo logičan izbor.Ipak,sve jedno mi je teško.Kaiden je udahnuo pae puta,a zatim ozbiljno rekao:

-Znaš da nećemo ostati dugo.Već smo previše vremena izgubili zbog tvog dobročinstva u Njujorku.

-Ah,opet ti o tome...Dobro,neću više da radim ništa slično i znam da nećemo ostati dugo,ali mi dopusti da malo uživam.Molim te!

Oko minut se kolebao,a onda je rekao:

-Dobro,može.Ali ina jedan uslov.Prvo ja koram da porazgovaram sa njim.

Odjednom,lice joj se smračilo.Rekla je ogorčenim glasom:

-Lep plan.Isprepadaš ga tako da neće hteti da bude ni blizu mene.

-To je uslov.Ako mu se stvarno toliko sviđaš,biće sve ok.A ako je običan ženskaroš koji hoće samo kratkoročnu zabavu,preporučujem mu da se pdmah gubi.

Ovo poslednje je namerno naglasio da bih ja čuo,ali sam ja čuo ceo razgovor,tako da nije imalo potrebe.Odjednom,skoro je iskočio iz stolice i opet me je povukao.Jel ovaj tip normalan?!Zat ne shvata da nije baš prijatno da te neko tako vuče kroz pub klub?Blamiraš me,znaš?I velike su šanse da ćeš da mi poćepaš košulju,koja inače nije moja,za tvoju informaciju.Vucarao me je tako kroz ceo klub dok nismo stigli do izlaza i stali pored vrata.Svež vazduh,hvala bogu!Već sam par puta pokušao da se izvučem,ali neuspešno.Stali smo i on me je pribio uza zid,njegove ledenoplave oči su me gledale besno,a zatim je počeo doslovno da reži na mene:

I don't have power,I am a powerWhere stories live. Discover now