13.deo

905 80 8
                                    

Zora tek što je provirila u sobu bojeći zidove u zlatnu praćena melodičnim glasom mujezina natera je da otvori oči. Naglo se uspravi naslanjajući se na uzglavlje i pogleda u oca koji je mirno spavao. Oseti nelagodu jer su još uvek bili stranci i brzo skliznu sa kreveta ne želeći da ga probudi. Nakon noćnog razgovora umorna i iscrpljena ispružila se na mekane jastuke i zaspala kao beba sklupčana pored Kenana. Nije bila svesna da je dugo posmatrao i blago milovao po kosi, ona je za njega bila još uvek ona mala devojčica koja gleda svojim krupnim očima kako odlazi.

Zagladi kosu i polako otvori vrata, u kući je bilo tiho. Na prstima pretrča hodnik i pođe stepenicama naprežući oči u polumraku i kao u horor filmu ispred nje izroni tamna prilika. Srce joj siđe u pete i jedva se dočepa ograde da ne padne.

-Uh...odakle se stvori devojko? – Idris je uhvati za rame iznenađen njenom pojavom u rane sate. Znao je da „strankinje" vole spavati do kasno posebno ako nemaju pametnija posla.

-To isto bih mogla i ja tebe pitati!- lice joj se smrači još uvek pod utiskom njegovih oštrih reči. – Uostalom ne šetam po tvojoj kući!

-Koliko vidim i dalje si osorna i naprasita...ne znam da li ćemo nas dvoje ikada moći razgovarati normalno?-za trenutak se osmehnu otkrivajući sve svoje muževne atribute i ako još nije svanulo. I u polutami mogla je videti blesak belih zuba i razbarušenu kosu od spavanja. Krv jurnu venama kada pogleda na raskopčanu košulju i brzo spusti pogled buknuvši u licu promumlavši jedva razumljivo.

-Nisam te očekivala. Mislila sam da si se vratio u grad?

-Ne znam šta si mislila, dobio sam poziv od Kenana da dođem i provedem sa vama par dana i upoznam te sa imanjem-lenjo razvuče rečenice očigledno ne želeći da se skloni i pusti je da prođe do sobe.

-Mhmmmm...nisam znala. A sada bih te lepo zamolila da se skloniš-glas joj je podrhtavao, bio je suviše blizu a inat je sprečavao da odstupi. Najmanje je želela da vidi njenu slabost.

-Da, svakako...još sam bunovan i nenaviknut da nalećem na mlade devojke po hodnicima!

Ta njegova rečenica je izbaci iz takta, ni reč mu nije poverovala. Ona žaoka zari se još više u srce pri pomisli na Rejan i odbrusi.

-Ne znam zašto imaš potrebu aludirati na stvari koje me se ne tiču.

-Na koje stvari? Opet sam nešto pogrešno rekao i uvredio malu, osetljivu „naslednicu"?-uzvrati istom merom.

-Ne želim se svađati, umorna sam i još bih odspavala-pođe spremna da ga odgurne i ukopa se kada se uspravi naslonivši ruke na zid sprečavajući joj prolaz niz uzan hodnik.

Preblede uplašena da će neko naići i videti kako stoje skoro priljubljeni i jedva prošaputa od naleta uzbuđenja.

-Molim te, pusti me da prođem...ja sam verena a i ti, ne želim probleme!

Posmatrao je netremice klizeći pogledom po njenom licu, njegov topao dah joj je milovao usne. Nije izdržala, spusti oči nemoćna da spreči nalet panike ako pokuša da je poljubi. Ne bi imala snage odupreti se i opet bi upala u vrtlog osećanja koja su bila sve jača.

-Anika...da li ti je još neko rekao da si najlepša ujutru?

Pitanje je izbaci iz ravnoteže i ona iznenađeno podiže pogled zaboravljajući na jačinu crnih očiju i brzinom svetlosti odgurnu njegovu ruku bežeći u sigurnost svoje sobe.

Naredna dva dana prošla su mirno, Kenanu je bilo bolje i najviše vremena je provodio u hladu masline u dugim razgovorima sa Idrisom. Ona je pomagala Ajši u kućnim poslovima i učenju pripremanja nacionalnih jela. Bila je duboko ganuta posvećenošću jedne žene prema mužu koja je svoju ulogu dovela do savršenstva lakoćom i ljubavlju. Živela je da mu ugodi na način na koji je samo videla kod baka Stane. I ako nikada nije razmišljala na takav način o braku verujući da su neke druge stvari mnogo važnije i presudne za opstanak istog shvatila je da je bila u pogrešnom ubeđenju. Ovde su žene svoju dužnost supruge dovele do nivoa dubokog poštovanja i zahvalnosti uživajući u svojoj ulozi celim bićem. Isto tako nije mogla a da ne primeti očev zahvalan pogled i prećutnu nežnost dok je posmatrao svaki pokret žene koja je sa tolikom predanošću brinula o njemu. Oni su se voleli na jedan sasvim drugačiji način koji je tek sada shvatala krišom ih posmatrajući. Po prvi put poželela je da doživi ljubav baš na takav način, da nekom ulepša život i da taj neko uzvrati istom merom. To je imalo smisla i trajalo zauvek...baš kao u priči.

Istine i lažiWhere stories live. Discover now