Sestre 🔚~UchihaMikotoSama&Dream_Nela

33.

Nikol

Ležim na stolu slušajući otkucaje srca malenog bića koje živi u meni, svaki otkucaj kao bubanj u mojim ušima odjekuje dok gledam malenu točkicu na ekranu.

"Nikol abortus u ovom stadiju razvoja je jako kritičan za žene i ti to vjerojatno znaš. Kritičan po život majke i po mogućnost poroda u budućnosti zato te molim da što prije doneseš odluku."

Abortus je ubojstvo! 

Oduvijek sam razmišljala tako, uvijek sam krivila nemarne djevojke koje bi ostajale trudne te ubijale svoju djecu, a sad sam i ja bila na korak da uradim isto to. 

"Plod je zdrav, ali ulaziš u zadnju sedmicu trećeg mjeseca, beba se već razvila i sad kreće sa rastom. Ti znaš šta to znači?" 

Znala sam, naravno da sam znala. Još malo i neću moći sakriti stomak. Poslije trećeg mjeseca beba velikom brzinom raste i napreduje u meni. 

"Jesi li dobro?" 

Klimnem glavom dok mi tople  suze klize niz lice i vrat.

"Želiš li da zakažem termin?"

"Ne." - Kažem kratko dok polako ali sigurno umirem u sebi.

"Dobro, ti razmisli, ali molim te kakva god da je tvoja odluka moraš da paziš na sebe. Nikol ti znaš da su prva tri mjeseca trudnoće jako bitna jer se dijete tada formira."

"Znam." 

"Onda znaš da je stres jako loš faktor u svemu tome."

"Znam." -Glas mi puca, a suze nastavljaju teći. 

"Onda te molim da izbjegavaš stres i posao. Više odmaraj, pripazi na hranu i na svoje zdravlje. Vidjela si svoje nalaze, nisu ni malo dobri i hvala Bogu da je dijete dobro, ali nastavis li tako..."

Nisam je više slušala, bila sam daleko od tog kreveta, daleko od te bolnice i doktorice.

Pred očima mi je bila Stefani. Hoće li me moja sestra osuditi? 

Ostala sam trudna sa najboljim prijateljem njenog bivšeg zaručnika koji joj je slomio srce na komadiće; plus ona o meni i Maximilianu ništa nije znala.

I da za sad zanemarim Stefani, šta ću sa bebom?

Nemam muža, dijete će odrasti bez oca uz majku koja je sve osim brižne majke. Stefani je mrzila moje metode odgoja i dok je bila tinejdžerka stalno se svađala sa mnom. Bit ću užasna majka.

A i da ne budem kako ću ja zamjentiti oca svome djetetu? Moj otac je igrao veliku ulogu u mome životu, bio je i ostao moj heroj i ni dan danas se nisam u potpunosti oporavila od njegovog gubitka.

Ma šta lupam ja, moje dijete ime oca, Maximiliana...

Bože, šta da radim?

Da li da kažem Maxu da sam trudna? Kako tom čovjeku da izađem na oči? Možda on ne želi dijete sa mnom?!

Pa naravno da ne želi... Ni ja ne želim dijete sa njim.

ŠTA DA RADIM?

Ne mogu ubiti dijete u sebi, a ne mogu ga ni zadržati?!

Poslije posjete ginekologu krenula sam na posao jer što god doktori pričali u ovom trenutku nisam si mogla priuštiti odmor. 

Danima već razmišljam šta da radim sa djetetom u sebi i idalje ne mogu da vjerujem da dva i pol mjeseca nisam shvatila da sam trudna. 

Najlogicnija stvar koju bi mi većina rekla da uradim jeste abortus, ali nisam to mogla, nisam mogla ubiti nedužnu bebu. Oduvijek sam bila slaba na temu abortusa, za mene je to bio zločin, ravno ubistvu čovjeka. Kako sada da uradim to, kakoo?!