Sestre 🔚~UchihaMikotoSama&Dream_Nela

16.

Maximilian

Sjedim na stolici i gledam u bolnički krevet na kome leži jedna od najhrabrijih i najjačih žena koje poznajem, a poznajem ih popriličan broj. Velika doktorica Nikol Benet sad je samo malena uplašena djevojčica izgubljena u svojim najgorim noćnim morama. Njeno tijelo sad mi se činilo tako maleno i nezaštićeno, a tek to lice tako blijedo i tužno. Ipak prelijepo, pravilne crte lica, ni previše blage ni previše stroge bez trunke šminke. Ovako dok sam je gledao nikad joj ne bih dao trideset godina, izgledala je barem pet puta mlađe. 

Boljelo me to što je sve ovo morala preživjeti danas, boljelo me što ništa nisam mogao uraditi kako bih je zaštitio. A bio sam tu pokraj nje, bespomoćan i ljut na sebe i cijeli svijet.

Gledajući je danas sjetio sam se svega što sam saznao onjeneoj prošlosti. Kad sam je tek upoznao nisam mogao odoljeti sili kojom me je privlačila i vezala za sebe, pa sam je odlučio provjeriti. Zanimalo me ko je ta djevojka i bez velike muke sam to saznao preko svog detektiva. Za manje od 24 sata u rukama sam  imao cijelu njenu biografiju, sve od rođenja pa do dan danas. 

Čitajući njen život shvatio sam šta je činilo time što je postala i kakva je bol i patnja stajala iza tog hladnog lica. 

Divio sam se petnaestogodisnjoj Nikol gotovo jednako koliko sam se divio djevojci koja je ležala ispred mene. Uzorna učenica od početka pa do kraja školovanja, jako pristojna i vesela djevojčica sve do smrti njenih roditelja. 

Gledao sam i kopiju policijskog izvještaja o toj kobnoj noći kad su ona i Stefani izgubile roditelje. Danas je Nikol sve to preživjela ponovno, znao sam to sekundu kad sam je pogledao u oči. Jako dobro sam znao prepoznati strah u očima ljudi kad bih ga vidio. U njenim očima danas vidio sam nešto puno veće i strašnije od običnog straha. Vidio sam svu bol koju je osjećala i dao bi sve što mogu da barem dio tog bola mogu preuzeti na sebe. Da mogu možda ona sad ne bi tako besvesno ležala ispred mene.

U izvještaju sa mjesta nesreće jedino Nikol je bila u koliko toliko svjesnom stanju. Njene fizičke povrede bile su male, gotovo neznatne; ali psihičke traume koje su uslijedile kao posljedica svega što je vidjela i osjetila taj dan bile su nemjerive. Nikol nikada nije tražila psihičku pomoć i odbijala je razgovarati sa psiholozima. Sa svima osim sa jednom psihijatricom koja o tom razgovoru sa njom nije imala ništa puno za reći. Imala je vjerovatno, ali je to prešutjela. Pokušao sam naći tu ženu, no ona je prije par godina izgubila bitku protiv karcinoma dojke i podlegla. Niko više osim Nikol i te žene nije mi mogao reći u kakvom je stanju bila nakon nesreće.

No nije ni bilo potrebe da itko išta kaže sve se to vidjelo na njenim postupcima dalje. Njena borbenost za Stefani bila je nešto što se ne viđa svaki dan. Odbila je starateljstvo čak pet porodica koje su ih željele usvojiti i sama uz pomoć stare bake preuzela brigu nad sobom i malenom Stefani. Cijelu srednju školu Nikol je radila neprestano, preko raspusta čak i po nekoliko različitih  poslova. Nakon toga ona i Stefani se sele u drugi grad zbog Nikolinog fakulteta, a Stefani tu upisuje i srednju školu. 

Nikol ne živi u domu poput svih ostalih studenta nego u manjem stančiću sa svojom sestrom. Do tad njihova baka već umire pa ostaju same, ali to ne mijenja njihovu situaciju. Nikol i dalje nastavlja da radi kako koju godinu sve jačim i jačim intenzitetom. Žive spokojan i miran život, a kako vidim i jako uspješan s obzirom na to šta su te mlade djevojke bez roditelja danas.

Ono što je još jako zanimljivo o Nikol jeste i činjenica da se ništa o njenom ljubavnom životu ne zna. Imam popis svih mjesta na kojima je radila, koliko dugo i za koji novac, a popis je poprilično dug. Svaki dio njenog života, sve ocjene i sve apsolutno sve o njoj, ali ni jedna jedini podatak o njenim simpatijama-ljubavima. Čak ni jedno jedino ime, osim Viliama Limberga koji se upravo pojavio niotkuda odlučan u namjeri da mi sjebe život.