Sestre 🔚~UchihaMikotoSama&Dream_Nela

6.

Nikol

Budi me zvuk ključa u bravi i otključavanja vrata. Trgnem se iz sna naglo skočim na noge, krenem prema vratima i umjesto Stefani ugledam Magdu kako ulazi. Iznenadi se što me vidi ili je bolje reći uplaši jer sam prilično sigurna da izgledam kao mumija.

"Dobro jutro gospođice Nikol, očekujete nekoga?" -Upitala me sumnjičavo.

"Jutro Magda, mislila sam da je Stefani."

"Stefani bi trebala biti kući, koliko ja znam danas ne radi."

"Znam to, ali eto.."

"Šta se desilo?"

"Sinoć smo imale neku svađu, pa je gospođica svojeglava odlučila nestat i isključiti telefon. Umirem od brige cijelu noć, a ona se negdje sigurno fino zabavlja."

"Spavali ste na fotelji?" -Zaključi Magda dižući deku sa fotelje.

"Da, očekivala sam da će se pojavit i čekajući je zaspala."

"Sigurna sam da je Stefani dobro, ne brinite toliko."

"Nadam se."

"Jeste li gladni? Da Vam spremim doručak, možda se i Stefani uskoro pojavi."

"Nisam gladna Magda, hvala Vam."

"Blijedi ste i iscrpljeni, morate jesti. Opast će Vam imunitet i razboljet će te se."

"Jela sam sinoć." -Slagala sam- "Idem se istuširati pa pronaći Stefani."

Magda je samo nevoljno klimnula glavom, brinula je i za mene i za Stefani znala sam to.
Prije nego sam se istuširala poslala sam poruku čovjeku koji mi je jedini mogao pomoći u ovoj situaciji, a i dužan mi je uslugu. Pitala sam ga za adresu Lea Andersa, priča da ne znam gdje je Stefani je polovično istinita. Znala sam gdje je, znala sam da me nije slušala i da je otišla sa njim, samo nisam znala gdje gospodin živi.

Dok sam se istuširala, dobila sam povratnu poruku sa adresom. Nasmiješila sam se i brzo obukla. Većina moje odjeće bila je elegantna, a veliku većinu od toga birala je Stefani. Dok sam studirala i prije nego sam počela radit odjeću za sebe sam kupovala na pijaci, a često i na štandovima polovne robe. Nisam trošila puno za sebe kako bi mi više novca ostajalo za Stefani. Kad sam se konačno zaposlila u prestižnoj bolinici u kojoj sam radila na početku karijere taj period je bio iza nas pa sam bila i više nego sposobna kupiti nam pristojnu odjeću. Danas je situacija jos bolja i više nemam potrebe ni da gledam koliko košta moja garderoba. Dajem novac Stefani, a ona se vrati sa punim kesama garderobe. Ne pamtim kad sam posljednji put ušla u butik i ako sam sama sebi nešto naručila to bi radila preko internet i dostava bi mi došla na vrata.

Obukla sam usku crnu suknju do koljena, crnu svilenu košuljicu koju sam utrpala u suknju, visoke elegantne štikle i kaput koji mi se slagao sa torbom. Kosu sam raščešljala i pustila da slobodno pada, a na lice sam stavila sasvim malo šminke. Posebnu brigu vodila sam o svojoj koži tako da mi šminka skoro pa nije ni trebala.
Izlazeći iz sobe ugledala sam Magdu kako iskolačenih očiju i sa rukom preko usta gleda u novine.

"Šta se desilo?" -Pitala sam više radi reda nego što me zapravo zanimalo, a ona mi je bez riječi dodala novine i imala sam šta i da vidim.

Na naslovnici novina moja sestra u zagrljaju povrijeđenog muškarca sa naslovom

"Ugledni biznismen unakažen u tuči zbog nepoznate djevojke."

Ostanem zaleđena gledajući u sliku Lea i moje poluobučene sestre dok su njegovo lice, vrat i košulja prekriveni krvlju. Nekoliko fotografija pokazuje njih dvoje zagrljene kako idu prema automobilu, izgledaju jako blisko.