Part 31 "Ni kriva, ni dužna"

386 21 3
                                    

  "Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku, nigde toliko drugčijeg kao u istim stvarima."


"Je l' bi primila večeras društvo za film?" - mrtav ladan je izustio, skenirajući vešto moju reakciju ispod oka.

Društvo da, tebe ne. Ti ne pripadaš mom krugu prijatelja, čak nisi ni u užoj konkurenciji za tako nešto.
Nema te ne mapi!

"Čini mi se da si maločas bio dovoljno jasan kako smo završili sa svakom diskusijom za ubuduće, ma o čemu god da je reč?" - upitno sam podigla obrve, nestrpljivo iščekujući objašnjenje za ovakve, pa hajmo reći poteze.

"A ko tebe uopšte i zove na diskusiju? Ne mešaj elementarne pojmove."
Ne prosipaj i onako plitku pamet, prepotentni some!

"Ti ne zoveš, već se samopozivaš. To je ogromna razlika! Uostalom, znaš li koliko je sati i kuda si krenuo?"

                                    ...

 

'A walk to remember'

-Džejmi i Landon -

"Ona je prihvatila svaki deo mene, i nije tražila da se menjam, a promenila me je."

Ono što je slomilo njegovo srce bilo je to što je otišla od njega.
Zauvek.
Bolovala je od leukemije i za nju nije bilo spasa.

 Bolovala je od leukemije i za nju nije bilo spasa

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.




Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.











"Klasično s*anje, mada ništa neočekivano od tebe. Sad mi je i logičnije zašto si neupadljiva poput malog mrava svuda gde se pojaviš. Život ti prolazi u štrebanju do iznemoglosti i povremenim nostalgičnim epizodama. Budna sanjariš."

Pola sata zlatne tišine nije ni bilo blizu nekom Ginisovom rekordu, ali je definitivno premašilo Davorove limite, bar one koje ja poznajem.

"I živeli su srećno i zadovoljno do kraja života. Bla, bla, bla..." - isfrustrirano je uzdahnuo, odmahujući glavom u znak neverice.

"Moguće je sve što nije nemoguće"Where stories live. Discover now