42.Poglavlje

3.1K 143 21
                                    

Viktor POV

Odakle joj to sad da me pita za Rinu?Djevojka nije ni poznavala mog oca kako bi ona dovraga mogla znati da je on u bolnici niti joj je imao ko javiti.Mogu se kladiti da bi došla da je znala.

-Rina još nije upoznala Ričarda.

-Aha.-odgovorila je razočarano.Kao da je očekivala drugi odgovor.

-Vjeruj mi došla bi da je znala i da joj je imao ko javiti.-dodao sam u Rininu odbranu.

-Okej,nisam znala.Ne moraš se odmah ljutiti.Mislila sam samo da je čudno kako nije ni ona došla,to je sve.

-Ne ljutim se i uredu je.-odjednom su se vrata operacijske sobe otvorila.Samo sam prošao kraj Irene i prišao doktoru koji je izlazio.Srce mi je kucalo kao ludo a napetost u venama rasla.

-Gospodine Price?

-Taj sam.

-Žao mi je ali...

-Nemojte reći da je m...-nisam uspio to izgovoriti.A isto tako nisam htio to da čujem od njega.Nisam bio u najboljem odnosu s ocem.To jeste,nismo se baš družili.Ali sam itekako planirao obnoviti naš odnos.I nisam bio spreman da ga ovako brzo izgubim.Možda nije bio najbolji,ali je moj i pored sestre jedini član porodice.

-Nije mrtav.-kad je doktor ovo rekao kao da mi je čitava planina pala sa srca,a ne kamen.

-Ali došlo je do poremećaja nerava.Bit će u kolicima.Naravno,radit ćemo sve što možemo da pomognemo,ali teško...-s jedne strane mi je drago što nije mrtav a s druge je opet dovoljni grozna činjenica da će biti u lošem stanju.Nervozno sam prošao rukom kroz kosu a Irena je stajala kraj mene i imala nekakav izraz lica kao da će da zaplače.

-Hoće li biti dobro?-rekla je nervozno uzdišući.

-Hoće.Mora.-rekao sam.Kasnije su ga iznijeli na pokretnom krevetu i smjestili u sobu te nisu dopustili mi da uđem i vidim ga.Nisam imao izbora nego da odem doma.Za mnom je krenula i Irena.

-Hej.

-Da?-odgovorio sam umorno.

-Mogu li i ja kod tebe?

-Zašto?

-Mislim da ti sada treba podrška.Da ne prolaziš kroz sve sam.-znala je noćiti kod mene prije.Gledali bismo filmove,igrali igrice,kuhali,dovela bi i svog momka,a tu je bila i moja sestra,no desilo bi se da smo samo ona i ja.Sjećam se i kad smo organizovali zabave i pili te pjevali.Zabavna vremena.

-Slušaj...Ne znam da li bi to bilo okej prema Rini.Ne mogu samo biti s nekom djevojkom sam u stanu.-najzad sam to izgovorio.

-Ali Viktore,sjećaš li se svog zlatnog pravila?-odmah mi je u glavi naumpalo.Itekako se sjećam.

-Prijatelji prije partnera.Jer prijatelji ostaju,a partneri se mijenjaju.-rekli smo to u isto vrijeme te se ona nasmijala ponosno što me podsjetila.

Vote i kom!
Lyy♡♡

BIZNISMEN ✔Where stories live. Discover now