2.Poglavlje

9.2K 270 9
                                    

Ne mogu da vjerujem šta sam upravo čula.Umalo da se onesvijestim.
Pogledao me svojim očima boje karamele koje su se ugnijezdile ispod gustih obrva.
Nisam očekivala da će vlasnik biti tako...Tako zgodan.Oj,Rina,imaš momka.Saberi se!
Lift se zaustavio i vrata su se otvorila te smo izašli.
On je otišao u svoj ured a ostali studenti su čekali nestrpljivo u hodniku.
Tako sam sretna što ipak nisam zakasnila.Koja slučajnost da je i on baš danas kasnio.
Djevojke su ga odmjeravale od glave do pete.

-Nije valjda on vlasnik?-rekla je neka niska crnka s naočalama.Na licu joj se vidjelo divljenje.

-Jeste.-rekla sam.

-A kako ti to znaš?-dodala je Leanne.Djevojka koju znam s fakulteta ali inače se ne družimo.

-Jer sam bila maloprije u liftu s njim?-odbrusila sam.Da ne znam ne bih ni rekla da je vlasnik.

Iz ureda je izašao jedan mršaviji muškarac prosijede kose s naočalama.Nosio je kariranu košulju i sive hlače.

-Sad kad je mladi gospodin došao,možemo početi.Tako mi je žao što ste morali toliko digo da ga čekate,da ga ja nisam natjerao vjerovatno ne bi došao nikako.-nasmijali smo se.Zatim nas je prozivao na osnovu toga ko je prije došao.Potpisivali su se ali ja nisam.Prozvao je svačije ime osim mojeg.Svi su ulazili i izlazili iz ureda nakon pet minuta i odlazili u kantinu na besplatni doručak na račun firme no ja sam ostala u hodniku.Gospodin mi je prišao.

-Šta vi čekate?

-I ja sam među studentima.

-Nisi se potpisala izgleda.

-To je zato što sam kasnila.

-Žao mi je,gospodin je već počeo donositi odluku koga da odabere i ne bih da ga uznemiravam s obzirom da je neraspoložen.-rekao je mirnim glasom.

-Molim vas,za ovo sam se tako dugo pripremala.Samo zato što se nisam potpisala ne znači da nisam tu i da ne može mi se pružiti šansa.

-Ali mogla si stići na vrijeme.

-Došla sam u isto vrijeme kad i gospodin,čak sam pričala s njim.Molim vas,pustite me da uđem!-ured sam zaplakala.

-U redu,ali ako se naljuti vi ste krivi.-nasmijao se i otišao do vrata te provirio u ured.

-Gospodine,još jedna djevojka je ostala samo se nije potpisala na listu jer je kasnila.-stajala sam direktno iza njega i samo čekala trenutak da me pozove unutra.

-Ko joj je kriv,reci joj da ode.Kao da ja imam vremena na bacanje za svakoga,uostalom već sam odabrao...-gospodin mi se okrenuo i uputio mi pogled sažaljenja te odmahnuo glavom,a onda sam ja samo ušla u ured.

-Gospođice,ne možete samo tako uletiti!-rekao mi je,ali je mladi vlasnik rukom mu dao znak da ušuti i pokazao mu da izađe.

-Poznata si mi.Zato sam te pustio.-nasmijao se.Sjeo je za svoj stol a iza njega se oslikavao cijeli grad.

-Hvala vam mnogo.

-Sjedni.-to sam i učinila.Stavio je nogu preko noge i vrtio se u svojoj udobnoj stolici kao nekakvo dijete.

-Zašto si kasnila?

Ispričala sam mu o pokvarenom autu,i njega je ta priča baš zabavila.Onda me ispitivao o tome kakav sam student pa sve do toga kako živim te se razgovor odužio.
Odjednom je u ured ušao stari gospodin.

-Ostali studenti čekaju vašu odluku,pričate već pola sata.-kad sam ovo čula posramila sam se.Gospodin je baš uživao u razgovoru sa mnom da bi mi,čini mi se,postavljao pitanja još do sutra.Zar sam mu toliko zanimljiva?

Šta mislite hoće li biti odabrana?

Da li je ostavila dobar utisak?

BIZNISMEN ✔Where stories live. Discover now