Rina POV
O moj Bože!Ne mogu da vjerujem da se auto pokvarilo baš sada kada trebam na sastanak u jednu od najvećih firmi u državi.
Vratila sam se nazad u stan i moj momak,Pete,je još uvijek spavao.Prodrmala sam ga.
-Koji vrag?-ljutio se i trljao svoje plave oči.
-Šta se dogodilo s autom?Ti si ga sinoć zadnji vozio.
-Ah to...Imao sam mali sudar.
-Pa kad piješ,čudo pa nisi poginuo.-sinoć je bio u kafani s drugovima.Nije meni krivo što on se druži nego što sve dijelimo,i stan i auto a ko većinu stvari plaća?Pa ja!Ja pored fakulteta moram raditi dok se on izležava posljednjih mjesec dana i trošiti svoju stipendiju na osnovne potrepštine umjesto na knjige.
Život u New Yorku je težak,ali morala sam se ovdje preseliti zbog obrazovanja i sada sam dobila priliku da idem posjetiti vlasnike najveće firme ovdje,ali izgleda da neću stići.
-Jesi li ti svjestan da mi je ovo danas najvažniji dan ikada i možda prilika života?-zijevnuo je.Zajebi,odlučila sam zaustaviti taxi pa ako stignem jer od auta očigledno nema ništa.
Nekako sam u gužvi uspjela se uvaliti u jedan i kasnila sam možda pola sata.
Odnosno pola devet je sada,a sastanak je trebao biti u osam.
U autu sam se pogledala na brzinu u ogledalo i popravila šminku da ako ništa barem izgledam iole dobro.
Kosa mi je bila tanka i beživotna,ali duga,a koža blijeda.Valjda od stresa.
Toliko se trudim da postignem nešto u životu da na samu sebe zaboravim.Moji roditelji su toliko bili ponosni na ovaj sastanak i sada ako bude kasno ne znam šta da im kažem i kakvo razočarenje će da dožive.
Taxi se zaustavio ispred ogromne staklene zgrade koja je sva blistala.
-Wow!-rekla sam dok sam izlazila iz auta.
Iza mene se odjednom zaustavio ogromni crni Mercedes i iz njega je izašao visoki muškarac,nema možda ni 30 godina.Nosio je utegnutu crnu košulju koja mu se pripijala uz zgodno tijelo i na sebi je imao zlatni sat koji je odudarao od te tamne odjeće.
Kako sam ulazila shvatila sam da ide na isto mjesto kao i ja dok na kraju oboje nismo završili sami u liftu.
Djelovao je kao da je ljut.
-Idete na sastanak?-pitala sam ga.
-Kasnim na sastanak,zapravo.-odgovorio je.
-I ja!-rekla sam to previše radosno.
-Znači nisam jedina.Auto mi se pokvarilo baš na jedan od najvažnijih dana u mom životu.Baš kad treba da upoznam vlasnike ove firme,ali kad vide da kasnim sumnjam da ću dobiti tu šansu...Niko ne želi radnike koji kasne.-pogledao me iznenađeno.
-A ja sam bio u sauni i zaboravio sam da uopće moram i biti ovdje,a imam neki sastanak gdje moram izabrati jednog studenta za kojeg mislim da je najbolji i učiti ga o poslovanju ove firme.Koji smor,možeš misliti?-usta su mi se odjednom širom otvorila.Nije valjda on...On vlasnik?Došlo mi je da vrisnem.
Hvala na čitanju.Nadam se da vam se sviđa sad za početak priča.Ostavite mi vote i kom.
Ly♡
