4.Poglavlje

8K 249 2
                                    

Vratila sam se u stan prezadovoljna samom sobom jer sam ipak nešto postigla.A to nešto je vrijeme provedeno s Viktorom Priceom.Umalo da poletim od silne sreće.U dnevnom boravku sam zatekla Petea kako još uvijek spava kao zaklan.Ja ne znam šta on misli da radi sa svojim životom.Odjednom sam se sjetila vremena kad smo se upoznali.Bio je divan momak.Moja mama je bila u trgovini i nosila je previše teških kesa.Slučajno se tog kišnog dana sudarila od zlatnokosog mladića čarobnog osmijeha.U znak izvinjenja pomogao joj je da nosi sav taj teret sve do kuće,a ja sam taj dan baš položila prijemni za fakultet.Kad su se njih dvoje pojavili na vratima skroz mokri nisam mogla a da se ne nasmijem i da ih oboje primim u kuću na šolju toplog čaja.I od tada...Od tada sam se zaljubila u taj čarobni osmijeh na prvi pogled.U dobrotu njegovog srca.A sada?Sada ga skoro da i ne poznajem.

Otvorio je oči tek nakon što sam se presvukla.

-Dobro jutro.Pa ko nam se to odlučio probuditi?-nasmijao se.

-Daj ne započinji opet s tim.Znaš da sam imao napornu noć.-prevrnula sam očima no ipak je moje dobro raspoloženje prisutno.Ništa mi ne može ga pokvariti.Vrlo dobro znam da je cijelo vrijeme se samo zabavljao i pio ali sam se suzdržala da mu to ne nabijam na nos barem danas i izbjegnem potencijalnu svađu.

-Jesi li bila na onom sastanku ili šta već?-upitao je ne baš zainteresovano.

-Dap.I pogodi šta.Odabrana sam!

Ustao je te me prinio u svoj zagrljaj a zatim me poljubio u čelo.

-Čestitam!Tako sam ponosan na tebe.

-Hvala ti.-i nije mi bio baš neka podrška proteklih par dana ali eto.

-Nego,htjela bih da to proslavimo.Večeras.-kimnuo je potvrdno glavom.

-I nadam se da ćeš se do tada razbuditi.-dodala sam sarkastično.

Noć je bila lijepa i topla tako da sam odlučila obući nešto lepršavo.Uzela sam iz ormara svoju bijelu haljinicu na bretele koja je dosezala taman iznad koljena.Svoju valovitu kosu sam pustila da mi pada niz leđa i ramena te sam se našminkala lagano da djeluje što prirodnije.Inače nisam ljubitelj napadne šminke.Pete je obukao neku svijetlo plavu košulju sa printovima cvijeća.Inače ima taj staromodni stil ali eto.Dobro mu stoji.

Gospodin je pokvario auto tako da taxijem smo otišli do nekog meksičkog restorana i tu naručili neka jela sa jako čudnim imenima koja nikad prije nismo probali.Došle su nam nekakve mučkalice koje su ljute kao sami đavo i nismo uspjeli sve pojesti.Mislim da mi problemi s probavom nisu potrebni u ovom trenutku.

Zatim smo otišli konačno u bar da popijemo koje piće.

-Nadam se da se lijepo provodiš.Ona hrana je bila užasna.-napravio je gadljiv izraz lica.

-Sretni smo što još nismo dobili proliv.-nastavio je a ja sam se nasmijala.

-Jesmo.

-Nadam se da će te taj šef voditi na neka bolja mjesta.

-Valjda hoće.Samo da napomenem ovo sve je poslovno.Nije da smo mi sad prijatelji ili nešto.-otpila sam gutljaj svog plavog koktela.Odjednom je Daveu prišla neka djevojka i pozdravila ga te ga pred mojim očima poljubila u obraz.Bila je to niska plavuša koja je nosila utegnutu crnu haljinicu koja joj je isticala bujne grudi i veliku zadnjicu.On se odmakeo od nje i mrko je pogledao.

-Oh oprosti.Nisam znala da si s djevojkom.-rekla je samo tako.

-Ko si ti?-pitala sam je.

-Samo njegova prijateljica.Žao mi je što ga ovako pozdravljam pred tobom.Mogla si pomisliti da sam mu nešto drugo.Uostalom,ja sam Katy.-pružila mi je ruku i ja sam se onda rukovala s njom.Pete je nikad prije nije spominjao,ali ako mu je poznanica onda nemam šta biti sumnjičava.

-Idem ja sada nazad prijateljicama.Samo sam htjela da se pozdravim.

-U redu.Vidimo se.-rekao je Pete.

-Nisi nikad rekao da imaš prijateljicu.

-Ma radi kao konobarica u fast foodu gdje nekad navratim pa se tako znamo.Nije da smo posebno nešto bliski.-kimnula sam.

Ostatak večeri smo proveli ugodno mada mi se Katy vrtila po glavi i način na koji mu je samo prišla i otisnula usne na njegov obraz.

BIZNISMEN ✔Where stories live. Discover now