Viktor POV
Ne mogu da vjerujem koliko mi se život promjenio otkako sam sa Rinom.Skoro pa uopće ne mislim na druge djevojke.Kuje mora da su bankrotirale otkad ih ne zovem sebi jer sam uvijek trošio mnogo novca na njih.
Telefon mi je pun njihovih poruka tipa
"Dosadno mi je."
"Jesi li sam da svratim?"
A ja samo ostavljam seen,a neke čak ni ne otvorim.Ne zanimaju me jednostavno.U mojoj glavi je samo ona.Njene oči pune radosti i osmijeh koji mi osvijetli dan.
Valjda je to taj osjećaj kada znaš da je neko prava osoba za tebe.Kada prije nego i kažeš nešto on dovrši tvoju rečenicu kao da zna šta misliš.To Rina radi.Toliko se upotpunjujemo kao dva izgubljena te ponovo sastavljena dijela.
Nisam mislio da ću ovo ikada uraditi u svom životu.Otišao sam u zlataru i probrao najljepši prsten kojeg sam mogao zamisliti za Rinu.Zaručnički prsten.Čim me je zlatar pozdravio trznuo sam se čudeći se samom sebi da ovo zaista radim.Još kada je izvadio prsten od bijelog zlata sa svijetlo plavim dijamanom i upakovao ga prvo u kutijicu iste boje te stavio u ukrasnu kesicu shvatio sam da sam poludio.Šta ako ona uopće nema planove da se uda?Šta je to mene navelo da pomislim da će da pristane?Još uz to kopka me onaj njen bivši i to kad je rekao da je ona sa mnom samo zbog novca.
-Izvolite,gospodine.1500 dolara.-prekinuo me zlatarov glas.
-Da...Evo.-izvadio sam novac u gotovini iz novčanika te dao ga.Nije baš skup prsten,ali eto.Mogao sam uzeti sa velikim dijamantom no sigurno bi se bunila s obzirom da je skromna.
Izašao sam iz zlatare te ušao u auto koje sam parkirao ispred.
Cijelom vožnjom misli su mi bile okupirane.Sa mnom je samo zbog novca.Govorio je glas u meni.Ali ne,nemoguće.Nikad ništa nije tražila.
Nebitno,ako bude sa mnom imat će sve.Jao,skroz sam zbunjen.Prije nego je zaprosim moram da prokopam po njenoj prošlosti.Da saznam sve o njoj.I da se uvjerim da me stvarno voli.Da stvarno vrijedi učiniti je mojom vječnom saputnicom u životu.
