Pete me je zaista napustio ovaj put.Mislila sam da je to rekao sam iz bijesa i da je htio da me uplaši kako bismo se pomirili,ali ne.Nema svrhe da idem sada za njim i sprečavam ga.Donio je svoju konačnu odluku jer da je htio biti uz mene bio bi i umjesto što se ljuti na mene trebao je da me podržava što sam barem nešto u životu postigla.Ako ništa barem su moji roditelji ponosni na mene no pitam se šta bi mi savjetovali sada kada bi im rekla za Petea.Ma neću im ništa govoriti.Možda se i pomirimo.On nema gdje da ode morat će da se vrati.
Obukla sam svoju bijelu jaknicu i uzela torbu.Bacila sam pogled na večeru koju je Pete bio spremio.Već se sve ohladilo.Sklonila sam hranu u frižider i pospremila posuđe koje je bilo na stolu.Sada mogu da krenem.Zaustavila sam taxi i uputila se na adresu koju mi je Viktor napisao u poruci.Nakon petnaest minuta vožnje smo se zaustavili ispred zlatne ograde iza koje se vidjela ogromna bijela vila.Platila sam vozaču te izašla sva oduševljena onime što vidim.Kraj ograde se pojavio jedan visoki,crnokosi muškarac.
-Ko ste vi?-pitao me te otvorio nekakav rokovnik.
-Rina...
-Čekaj,znam.Gospodin mi je rekao da ćete doći i da vas naknadno pustim.Niste na listi gostiju pa zato.
Otvorio je ogradu i ja sam onda ušla.Koračala sam putem koji je vodio do velike fontane koja se nalazila direktno ispred vile no nigdje ne vidim nikoga samo sam čula muziku.Ne znam da li smijem njuškati okolo tek tako no moram nekoga naći inače ću sama ovuda da tumaram kao muha bez glave.Pratila sam zvuk i našla se iza vile te konačno tu zatekla ostale goste kako plešu i sjede za stolovima koji su puni hrane i svakakvih pića.Također se tu nalazio i bazen.Sve je bilo okićeno zlatnim lampicama kao da je nekakav praznik.Odjednom me na trenutak uplašila nečija ruka na mom ramenu.Kad sam se okrenula konačno sam ga ugledala.
-Došla si.-rekao je Viktor.
-Čuj došla sam.Ne bih nikad znala da mi ti nisi rekao.-nadam se da nisam zvučala zlobno s ovime.
-Izvinjavam se...Izletilo mi je.
-Nema veze.Moja izjava je ionako bila glupa.Uostalom dosadilo mi je da mi svi stalno se uvlače u guzicu i slažu se sa svime što kažem.-nasmijala sam se.
-Eh pa danas je tvoj dan jer od mene to nećeš vidjeti.Ja imam svoj stav pa makar se radilo o samom svecu.-i on je meni uputio jedan osmijeh.Imam osjećaj da je sretan što me vidi mada ne znam zašto.Ali sviđa mi se taj osjećaj.Obično me ljudi ne podnose zbog moju iskrenost i ciničnost.
-Hoće li gospodična sa stavom da nešto popije?
-Bilo bi lijepo.
Uputili smo se do stola s pićima i tu popili po jedan koktel koji je bio nebesko plave boje.Definitivno nešto najžešće što sam probala.
-I nisi mi rekao šta se slavi?
-Moj rođendan.
-Nisam znala.Sretan vam rođendan.Zašto ranije niste rekli,donijela bih vam poklon...-nije mi dao da dovršim rečenicu tako što mi je stavio prst preko usana.
-Kao prvo ne persiraj mi.Kao drugo nisi trebala ništa da donosiš i moja greška je što ti nisam rekao ali nema veze.Cijenim to što si došla.-on cijeni što sam došla.Ne mogu da vjerujem.Na licu mi se ocrtao osmijeh i imam osjećaj kao da se crvenim.
-Mnogo ste ljubazni...Ovaj ljubazan.Mnogo si ljubazan Viktore.
-Tako je već bolje.-odjednom se oko njega pojavila grupa djevojaka.Sve su izgledale kao modeli.Obučene su u kratke,utegnute haljine koje su naglašavale njihova prezgodna tijela i obline.Odjednom se u meni pojavio neki osjećaj nelagode ili bolje reći ljubomore.Inače nisam ljubomorna osoba ali sada definitivno bih poželjela da mogu da izgledam kao neka od njih.U usporedbi s njima ja sam kao neka bakica koja još uvijek nije skinula jaknicu i koja obrve nije počupala mjesecima.
-Hej Viktore.Sretan ti rođendan.-sve su ga poljubile u obraz i predale mu šarene kese sa poklonima.
-Hvala vam mnogo cure.-onda se pojavila i ona.
-Viktore.Izvini što kasnim.Sretan ti rođendan i sve najbolje jer samo to i zaslužuješ.-rekla je Irena te poljubila ga također u obraz ali za razliku od ostalih ona je učinila da to bude što bliže usnama.Zatim je primjetila i mene.
-Ćao.Otkud ti ovdje?-pitala me.
-Viktor me pozvao.-na licu joj se pojavilo čuđenje.Vjerovatno ne može da vjeruje da sam i ja ovdje.Nije me očekivala to je sigurno i mogu zaključiti po njenom pogledu da nije sretna.Ostale djevojke su se makele od njega čim je ona došla a ona je uz njega bukvalno kao priljepak i jasno je obilježila svoju teritoriju kojoj nijedna ne smije da priđe pa čak ni ja.Ne obazirući se na moje prisustvo ona ga je zamolila za ples i on je pristao te sam ostala sama za stolom sa ovim koktelom u ruci.
