Kad je došlo vrijeme pauze naručila sam si pileću salatu u kantini te sok od narandže.Nakon što sam završila s obrokom opet sam se uputila ka svojoj kancelariji nazad na posao međutim u hodniku blizu lifta stajala je,vjerovala ja ili ne,Irena i moja bivša najbolja prijateljica,Ema.Nekako sam uspjela zadržati normalan stav te sam pozvala lift koji je bio u samom prizemlju te mu treba neko vrijeme do ovdje.
Bile su mi jako blizu te sam čula kako razgovaraju zajedno sa sekretaricom koja je ujedno njihova prijateljica.
-Plesala sam sa svakim mogućim muškarcem.-ponosila se Irena kao da je to neki uspjeh u životu dopustiti svakome da te dodiruje i drpa.
Ema je naravno bila jako zadivljena.I više nego kad sam joj ja saopćila da sam zaposlena ovdje,no Ema je inače ljubomorna na tuđe uspjehe pa se naslađuje kad je u blizini ljudi kao što je Irena i tako svoje postojanje smatra uzvišenijim što joj prija i usput ima koristi jer je Irena bogata i popularna što će i njoj da donese malo pažnje.I sekretarica je naravno složila izraz divljenja.Hoće li iko toj napaćenoj djevojci objasniti da ako te muškarci svi diraju,lete za tobom i tako to,da je laka roba i kad je roba na akciji ima najviše kupaca?Postoji velika razlika između djevojke koju svi žele a ne mogu je ni dodatknuti jer je dama i ne da sebe i između djevojke s kojom budu samo zato jer se ne moraju oko nje truditi.
Ja kad bih sad bila laka i bacala se svakom pod noge pa i sa mnom bi svi plesali i drpali me,što da ne?Ovo su bile moje misli dok sam čekala taj prokleti lift kojem kao da treba cijela vječnost ovamo.
-I napila sam se.Pola se toga ne sjećam.Da me Viktor nije čuvao ko zna šta bi mi ostali uradili.A mnogi su željeli da me povale.-i dalje se ponosila.Nema šta.Ona je oličenje časti i nevinosti.Ne znam zašto bi iko ikad i htio biti sa njom osim zbog onih stvari.
Lift je konačno stigao te sam brzo ušla te sam čula kako me spominju.
-Ode jadnica.-to je rekla Ema.Namjerno glasnije da bi me uvrijedila ali njene uvrede mi nisu bitne.Bolje joj je nek sebe pogleda.Možda njih tri sada čine klub zlih očajnica koje žele Viktora.Ono što me tješi je njegov pogled.Nju nikako nije gledao kao mene.Mene je gledao s pištovanjem i divljenjem a nju nekako prazno.A oči ne lažu.Valjda.Kad bi samo znala za ono što se danas među nama dogodilo ubila bi me.Nasmijala sam se te vratila na posao.
Nakon posla sam izašla iza zgrade te na parkingu prišla svom ne tako luksuznom autu.Bio je skroz drugačiji od ostalih najnovijih sjajnih vozila koja vrijede stotine hiljada pa možda čak i par miliona.Kad sam otključala auto trznuo me nečiji glas iza sebe.
-Jesi li ti Rina?-pitao je neki crnokosi muškarac,iste takve brade i zelenih očiju kojeg nisam prije vidjela.
Hvala na čitanju.
Tako mi je zao sbog neaktivnosti nadam se da cete mi oprostiti.Imala sam ispite i nakon njih sam se izmorila psihicki haha.
Uglavnom,jos bih vas htjela zamoliti da bacite pogled na pricu Kupljena da voli,blizi se 100k pregleda i nekako mi je to zelja da dosegnem jer sam tako blizu i samo mi malkice fali a to mogu uz vasu pomoc.Unaprijed hvala i ly♡
