Viktor POV
Bilo mi je dosadno i odlučio sam da sa Rinom malo provedem vrijeme.Do sada mi se čini kao jako zanimljiva i smiješna osoba.Taman da ubijem dosadu.Cijeli dan sam slobodan tako da ne preostaje mi ništa drugo.Stajala je i buljila u mene neko vrijeme a ja sam se na to nasmijao.
-Šta je smiješno?-pita me.
-Šta šutiš samo,reci mi gdje želiš da izađemo?
-Jao,stvarno nisam razmišljala o tome...Hoću reći ni na kraj mi pameti da biste vi htjeli pozvati me bilo gdje sa sobom ili uopće pričati sa mnom.-obrazi su počeli da joj primaju crvenu boju.Stidljiva je i to jako što nisam susretao kod djevojaka.Uglavnom se sve lijepe za mene i bez ikakvog srama me pitaju jesam li slobodan,da li bih proveo večer s njima a da o ostalim stvarima ne govorim.Ponekad se osjećam kao da sam okružen hijenama,ali sve u svemu samo jedno od njih tražim a to je fizičko zadovoljstvo,a one novac i to da imaju gdje da se uslikaju kad izađu sa mnom.I dalje mi je smješno za kakve gluposti su sve spremne prodati sebe.Neka likuša je spavala sa mnom samo zato što se provozala i uslikala nokte na volanu mog najnovijeg Lamborghinija da bi kasnije to objavila na društvene mreže s opisom "Living my best life".Best life moj kurac ili tipa "Sve sam sama postigla,snovi se ostvaruju..."Rina me je još uvijek nijemo posmatrala i čekala da nešto predložim.
-Okej,znam jedno mjesto.-krenuo sam prema svom autu,crnom Mercedesu.Njega nekako najčešće vozim i omiljen mi je.Zovem ga još crna zvijer.Rina je polako prilazila a ja sam joj otvorio vrata poput pravog jebenog džentlmena.
-Hvala vam.
-Ništa.
Vozio sam nas kroz ulice New Yorka velikom brzinom a kad sam pogledao u nju primjetio sam da se prepala.
-Šta je,ja uvijek vozim ovako?
-Izvinjavam se,znam da znate voziti,samo...-sva se pogubila.
-Hoću reći,nisam se nikada vozila u ovakvom autu i nisam navikla na ovakvu brzinu.
-Na svašta nešto ti nisi navikla.-nasmijao sam se.
Parkirao sam se ispred jednog luksuznog kafića u ulici pored Central parka.Bio je sav u zlatnoj boji i ukrašen cvijećem i nekim grčkim skulpturama.Daje utisak velike elegancije i udobnosti.Smjestili smo se na stol pored stakla gdje smo imali predivan pogled na park.
-Wow.Moram priznati jako mi se sviđa ovo mjesto.-rekla je to i uzela meni te kad je ugledala cijene skupila je obrve.
-Šta je?
-Ništa,ja ću običnu crnu kafu.
-Molim?Ja častim i odlučiš se za najjeftiniju moguću stvar ovdje.
-Meni dovoljno.
-Šta kažeš na najfiniji italijanski cappucino u pozlaćenim šoljicama?
-Zar stvarno služe takve gluposti?-rekla je dok nam je konobar lagano prilazio.Sreća pa je nije čuo kako im "spušta" kafić.
-Dobar dan.Izvolite?-rekao je.
-Dva talijanska cappucina u pozlaćenim šoljicama.Znate one koje ja često naručujem.
-Znam,gospodine,stiže.-rekao je veselo i otišao a Rina je prevrnula očima i nasmijala se svojim malim,napućenim usnama.Ponaša se kao krme u Teheranu,ali nema veze,razumijem je.Ne mogu očekivati od običnih ljudi da shvataju moj način života.Svojim smeđim očima razgledala je ambijent i ni u jednoj sekundi nije uzela telefon u ruke.
-Zar nećeš slikati se ovdje.
-Molim?
-Pa baš je lijepo i lijepo izgledaš pa rekoh...-šta ja to pričam?Upravo sam joj udijelio kompliment.Doduše i nisam lagao.Izgleda jako slatko u toj crvenoj haljini.Također ima jako slatku lice koje okružuje gusta,smeđa kosa a ono što je čini posebnom su također njene obrve koje su isto guste.Ono najbitnije što sam primjetio jeste da je sva prirodna.
-Je li ti se popravilo auto?-pitao sam je,jer mi je na razgovoru rekla da je zbog toga kasnila jučer.
-Nije još i ne znam kad će.Mada i staro je,možda ga prodam i počnem štedjeti za bolje,to jeste ako moj momak odluči ikada naći posao.Ukratko,krš obični.
-Bit će bolje.-ne znam zašto sam to rekao.Naša narudžba je stigla.
-O moj Bože!-uzviknula je i prinijela šoljicu koja je bijela ali na sebi ima pozlaćene ružeice.
-Ovo zaista jeste najfiniji cappucino u pozlaćenim šoljicama!-rekla je poput nekog djeteta koje je povjerovalo u postojanje Djeda Mraza.
-Pa šta si drugo očekivala?-objema rukama je zahvatila šolju i puhnula u cappucino koji se pušio te nježno primakla usnama da proba.
-Mmm.-oči su joj se zacaklile a ja sam u tom trenutku uzeo svoj mobitel i uslikao je.
-Šta to radiš?
-Nemaš pojma koliko je lijepa slika ispala.-pokazao sam joj.
-Imaš pravo,predivna je.Stvarno super slikaš.
-Hvala,volim to.
Zatim sam i ja uživao u svojoj šoljici dok me nije trznula nečija ruka na mom ramenu.Kad sam se okrenuo odmah sam je prepoznao.Irena.
