The Beast

Falling to be his

Ali ona nije, nije uopće. Prošli su kroz metalnu ogradu i zaustavio je crnog ljepotana. Zahvalno se spustio dolje, ali ne i bez svojeg anđela u svojim rukama. Pažljivo ju je spustio dolje, preplašen da će slomiti nešto ako bude pregrub prema njoj.

Njegov je stisak oslabio, što ju je natjeralo da se oslobodi i potrči od njega, prema glavnim vratima. Gledao ju je kako odlazi, ali znao je da ne može nikud. I da ju može naći gdje god se skrivala. Poslao je Jacka natrag u štalu.

Vratio se unutra prije nego što se suočio sa svojom ljubavi i njezinim nedoličnim ponašanjem. Svijetlo u velikom hodniku je osvjetljavalo njezino tijelo kada je ušao unutra, njegove su nosnice plamsale i njegove su oči bile crvene kao krv koju je pio.

Njegove su oči odmah pale na nju i u sekundi ju je gurnuo na zid bez milosti. Njegove su ruke bile na njezinim ramenima, njegova prsa na njenim. Prepala se i osjećala uzrujano zbog njega, u čemu je on uživao. Volio je vidjeti koliko je čista i nevina, preplašena i lijepa.

- Vrlo si me razočarala, Rose. - zarežao je u njezino lice. Prestala je plakati i mogao je vidjeti kako se hrabrost vraća u njezine oči boje lješnjaka. Ponovno, jedan od mnogih razloga zašto se divio toj ženi, ne bi završila svoj potez, a da nema borbe.

- Žao mi je, gospodaru. - njezin je nježan glasić progovorio, ali je bio previše ljut da bi joj dopustio da završi.

- Obećala si! - derao se u njezino lice i njezine su se oči raširile. Njegovo je lice putovalo do njenog uha i njegove hladne, mirne ruke su bile na njoj.

- Obećala si... - prošaptao je u njeno uho. Njegov hladan dah ju je natjerao da se ispuni trncima. Bio je ponosan što zna da je imao toliko utjecaja na nju, čak ako joj se to nije sviđalo.

- Ja... Samo sam htjela ići kući. - iskreno mu je rekla. Njegovo se srce slomilo na to što je saznao da njegov dvorac ona nije smatrala svojim domom. Da bi rađe pobjegla, nego provela svoj život s njim. Ponovno ju je pogledao u oči dok je govorio.

- Ali ti jesi doma, moja ljubavi.

- Ne, nisam i nikada neću biti! - ponovno je njegovo srce ostalo povrijeđeno njezinim riječima.

- Dao bih ti sve, Rose. Što god. Volio bih te dokle god živim... - prekinula ga je, šokirana njegovim riječima.

- Volio bi me? Volio bi me?! Ti ne voliš! Ti me nikada ne možeš voljeti! Jedino što možeš je prijetiti mi se ovakvim groznim putem. Ne znaš ništa o ljubavi. - u sljedećoj sekundi je je imao svoju ruku grubo oko njezinog vrata, njegovi su se očnjaci iskazali.

- Star sam 561 godinu! Znam jebeno dobro što je ljubav. Vidio sam to stoljećima dosada. A ti? Što u vezi tebe, dušice? Tek si šesnaest. Ništa se ne uspoređuje sa mnom. Pa je zato bolje da držiš svoja lijepa mala usta zatvorenima. - zarežao je.

Očajnički je pokušavao ostati miran za njenu korist. Njezina su usta ostala tiha i zatvorena. Odgovor nije izašao van što ga je naljutilo.

- Jesam li jasan?! - zaderao se na nju.

- D-da, gospodaru. - prošaputala je. Njegova je glava proputovala do njezinog vrata i panika se odmah prelila nad njom. Samo ju je htio okusiti, samo jedna kapljica, još jednom. Njezine male ruke su počele gurati njegova prsa, pokušavajući se depresivno spasiti.

- Rose...

Zarežao je u njen vrat, napravio je da njegovo upozorenje izgleda više kao zapovijed. Počela se tresti kada je strah prešao preko njezinog tijela.

- Molim te, nemoj me ubiti.

Počela je jecati i osjećao se uvrijeđeno što je i dalje mislila da bi ju mogao ubiti. Nju... Osoba za koju bi dao svoj život.

- Moja draga Rose. Trebala bi znati da si ti zadnja, daleko od svih živućih stvorenja, koje bih ubio. Bože, ne mogu se čak ni zamisliti kako te ubijam. - pauzirao je par sekundi.

Mogla je vidjeti kako uvlači u sebe sav onaj ponos koji nikako nije mogao izvući iz sebe. Sada je napokon mogao te ju je smrtno pogledao u njezine oči.

- Umro bih za tebe, Rose. - njezine oči su se raširile na njegov komentar. Nesigurna da li bi mu mogla vjerovati ili ne. Njihova čela su se dodirnula i zatvorio je svoje oči dok su njihove usnice ostale blago otvorene. Divila se njegovoj ljepoti. Njegovim kovrčama, čeljusti, neljudskosti. Zaboravila je na njegovu okrutnost načas.

- Bože, trebam te okusiti. Čak i ako je to samo jedna kap. Molim te, pitam te za dopuštenje, moja ljubavi... Daj da se nahranim od tebe. - njegove riječi su joj uzele dah, dok su se njegove oči otvorile, odmah stupile u kontakt sa njezinim.

Bitka je zauzela mjesto u njezinoj glavi. Vidjela je kako je očajan za njom. Koliko ju je trebao. Koliko mu je bila strastvena. Bila je protiv svih svojih činjenica i učinila je ono za što se nadala da nije bila pogreška.

Dopustila mu je.

Da se najmračnije stvorenje u cijelom svijetu njome nahrani. Stavila je svoju ruku iza njegovog vrata i  vodila njegove usne do svoga vrata. Njegove oči su se zatvorile kada su hladne usnice napravile kontakt s njezinom kožom.

Trnci su bili svugdje po njezinom tijelu. Ljubio je i sisao njezinu kožu, pripremajući ju na bol koju će prouzročiti. Njegova desna ruka je bila na strani njenog vrata, dok je druga bila na njezinom boku.

Njegov palac je polako dirao tragove njezine delikatne kože, dok je zabio svoje oštre očnjake u njezinu kožu. Ispustio je zadovoljan zvuk kad je osjetila kako njezina krv puni njegova usta.

Zajecala je na bol prije nego što je zatvorila svoje oči. Čekala je da završi. Čula ga je kako guta, kako liže, čula ga je kako uživa. Njezina ruka je počela biti slabija, dok nije osjetila kako staje i liže ranu koju je napravio, da zacijeli.

Kada je bio gotov, njegove usne su doputovale do njenog uha i poljubio je njezinu resicu, dok joj je polako zahvaljivao za večeru koju mu je dala. Njihove oči su se ponovno susrele i mogla je vidjeti da su njegove krvave boje.

Bile su tamo zajedno sa njegovim usnama i bradom, njegovi očnjaci su virili van. Nije imao nikakav izraz lica na svojoj faci. Samo ju je gledao, divio joj se, volio ju.

- Pogledaj se. - polako je prošaputala.

- Tvoje oči, tvoji očnjaci, sva ta krv... Ti si... Ti si čudovište. - šapnula je u njegovo lice, ali ovaj put joj nije naudio jer je znao da je bila upravu. Bio je čudovište i biti će do kraja vremena.

- To je čudovište koje jesam, Rose. - polako se počeo približavati.

- To je čudovište kojeg ćeš voljeti. - rekao je kada su se njihove usnice dodirnule i dao joj je mali poljubac. Njegove usnice su bile tako mekane, tako tople i hladne u isto vrijeme. Imao je zatvorene oči, kao i ona.

Iako je mrzila svaki trenutak s njim, ovo joj se učinilo ispravnim. Vrlo pravilnim. Bilo je brzo gotovo. Divili su se jedno drugom, dok nije ponovno progovorio.

- Dat ću ti sve, moja ljubavi. Što god da tvoje srce poželi. Držat ću te sigurnom. Držat ću te blizu. Voljet ću te do kraja vremena. Jedina stvar koju želim od tebe, je tvoje srce... Molim te, daj mi ga Rose.

- Ne mogu. Ja samo... Neću.

- Jednog dana hoćeš, Rose. Jednog dana hoćeš.

~~~~~~~~~~