The Beast

His cry

Dvadeset osmo poglavlje

439. godine je bio rat. Grozan rat. Onaj za dobit moći, kontrole i osvete. Onaj za kojeg su svi znali da će doći, ali se nije mogao izbjeći. Onaj koji je koštao milijune života. Muškaraca, žena... čak i djece. Učenjaci su rekli da je to bio najveći rat ikada. Nešto što ne bi htjeli ponovno iskusiti.

Taurin, Kralj Anđela, vladar Andisa, činio je sve kako bi zaštitio svoje kraljevstvo od hladnih, okrutnih napada Stephona, Kralja Vampira, vladara Necrosa. Arogantni kralj vampira je bio uvjeren da anđeli nisu ništa više od običnih parazita.

Prljava bolest koja se mora ukloniti. Poslao je svoju vojsku u borbu protiv letećih stvorenja koja zovemo anđelima. Da bi slomio zidove Andisa, da bi spalio cijeli grad, da učini Taurinov život živim paklom. No Taurin je bio mudar i jak kralj. Znao je točno kako zaštititi svoje kraljevstvo.

Njegova vojska se postavila na zidove Andisa i ubili su svakog vampira koji je htio kročiti na njegovu zemlju. Nijedan se nije uspio probiti. Kralj Anđela se molio da rat završi pravedno za njega. Uz to što je štitio svoje carstvo, morao se pobrinuti da njegova odana žena Catalina, koja je bila pri kraju trudnoće, bude dobro.

Taurin je odlučio napasti Necrosa. Poslao je svoje trupe da unište Stephonovo carstvo. Htio je da i on osjeti kroz kakvu je bol prolazio sve te godine. Ubrzo se bitka pretvorila u krvavu kupku. Anđeli i vampiri su, jedan po jedan, padali. Što je nekoć bila borba za moć, sada se pretvorila u svjetski rat.

Vampiri i anđeli iz cijelog svijeta su došli kako bi pomogli svojoj braći. Tjedni su se pretvorili u mjesece, mjeseci u godine. 7 godina nakon što je otpočeo rat, činilo se da anđeli pobjeđuju. Stephonovo kraljevstvo je bilo doskora razoreno.

Bitka koju možemo nazvati 'Zadnja Bitka' je postala njegova posljednja. Kralj Stephon, Kralj Vampira je bio ubijen samim rukama Kralja Taurina. Taurin je upotrijebio zlatni bodež da probije Stephonovo srce, jedino mjesto koje je ranjivo za vampire. Vampirski kralj je odmah umro.

446., rat je došao svome kraju. Anđeli su se veselili, dok su vampiri tugovali i bojali se za svoje živote. To što su izgubili svojeg vođu je imalo jasnih efekata. 9 mjeseci nakon što je rat završio, Stephonov sin Marcus je preuzeo njegov tron. Marcus, kao kralj, obećao si je da će osvetiti svojeg oca.

Išao bi preko milijun tijela ako bi to značilo da Taurin pati. Kraljevska anđeoska obitelj nikad više ne bi bila sigurna. Ne samo Taurin, već svi njegovi odanici bi se bojali prijetnje novog Kralja Vampira. Jednog će ga dana uništiti. Samo je pitanje vremena.

1550 godina kasnije, u 1996. godini, Arthur, Kralj Anđela je postao otac predivne kćeri. Njegova ljudska kraljica, Eva mu je podarila to dijete. Dijete svijetlo smeđih očiju, uvijek u čvrstom naručju svoje majke. Arthur se uvijek smiješkao kada je gledao svoju ženu i kćer, njegov svijet. Toliko ih je volio da je mogao dati svoj život za njih odmah. Volio ih je do smrti. Ako im se išta dogodi...

Marcus.

Marcus je još bio tamo vani. Planirao je svoju osvetu. Da vampiri umiru brzo kao i anđeli, bilo bi to bez problema. Ali ne, vampiri su ona stvorenja koja žive do beskonačnosti. Anđeli su samo živi do 100 godina.

Nakon mnogo razmišljanja i mnogih rasprava sa svojom ženom, Arthur je odlučio da bi bilo najsigurnije za njega i njegovu obitelj da se sakriju. Da odu iz kraljevstva i žive negdje gdje ih čak ni Marcus neće moći pronaći. Iako je Arthur morao svašta žrtvovati kao kralj, nije mogao dopustiti da njegova obitelj bude ubijena.

Odustao je od svoje politike, krune, života. Napustio je Andis i odveo svoju obitelj u ljudski svijet gdje su živjeli u malome selu, skrivenog od njihove prošlosti. Arthur i Eva su mislili kako bi bilo bolje da ništa ne govore svojoj kćeri o tome što su i odakle dolaze.