The Beast

Confession (moja verzija priče)

Četrdeset deveto poglavlje

Polako sam se stala spuštati stepenicama pazeći da mi deka ne otpadne s tijela. Kritičan trenutak bio je onaj kada su me oboje mogli vidjeti u punom svjetlu, tako blizu. Kada sam se spustila do zadnje stepenice, uspjela sam maknuti svoj sramotan pogled sa poda i pogledati u njih. Crvenila sam se.

- Uh... - nisam znala što da kažem kada sam pogledala u Harryja... - Ja... - pogledala sam u tu djevojku i zbilja je bila lijepa. Djelovala je starije, ali imala je blijedu kožu, lagane pjegice, no predivnu kosu. Slično kao i ja, no njene su oči bile zelene. Bila sam zapanjena njenom ljepotom i načinom na koji me gledala... - Ovaj...

- Zdravo. - skočila je zaigrano ispred mene i pružila mi prijateljski dlan da se rukujemo. Pogledala sam u njezine usnice koje su krile predivne bijele zube baš kao njegove... - Ja sam Victoria. Harry ti nije pričao o meni? - predstavila se brzopleto i ja sam se sabrala te prihvatila njezin dlan dok sam drugom rukom držala deku oko grudi.

- Zdravo. - lažno sam se nasmiješila i promucala... - Uh, ne... - pogledala sam čudno u Harryja i podigla jednu obrvu zbunjeno. Stala sam se gristi za usnicu. Victoria ga je također začuđeno pogledala. On je ostao gledati u nas dvije. Stao je mucati i izbjegavati pogled.

- To je zato što nisam mislio da će se pojaviti. - krenuo je pričati kao mumija, a kasnije mu je laknulo što je dovršio rečenicu upućenu meni. Ja sam se na to sarkastično nasmijala, iako je Harry znao da želim objašnjenje. To mu je pokazao moj zbunjen pogled. Victoria se nasmijala i došla do Harryja.

- Uvijek sam ti bila nebitna, braco, ali kada sam ti spašavala guzicu, onda sam ti bila dobra. - potapšala ga je jako po ramenu i on se nervozno nasmijao. Braco? Oh, znači to mu je sestra? Zašto mi nikad nije pričao o njoj?

- On je tvoj brat? - promucala sam jezivo i pokazala prstom na Harryja kao da je običan kip.

- O ne, samo smo stari dobri prijatelji. - rekla je i ja sam kimnula glavom. To bi bilo logičnije, zar ne?... - Oduvijek ga zovem braco.

- Zbilja? - nasmiješila sam se, barem sam pokušala da moj glas zvuči zainteresirano, ali nosio je priličnu iritiranu boju tona. Ona je kimnula glavom i ponovno potpašala Harryja.

- Pa Harry... - onda sam ljutito pogledala u njega, a on je vidio da sam nezadovoljna... - Mislila sam da si rekao kako nemaš prijatelje? Nakrivila sam glavu i podigla obrvu. Uvijek je govorio kako je sam, kako mu je dosadno, kako ga nitko ne voli već godinama i godinama. No čini se kako su to bile laži. Harry se posvrbio po kosi. Znala sam. Laž. Tada je Victoria ustupila kako bi ga obranila.

- Oh, opet se šalim. Naravno da sam mu sestra. - namignula mi je. Raširila sam oči. Što sada? Protresla sam glavom kada mi se zavrtilo.

- Ti si Rose? - upitala me znatiželjno... - Harryjeva predivna djevojka? - stavila je to pod navodnike iako nisam znala što bi to trebalo značiti. Kimnula sam glavom.

- Ja sam Rose, da. Izostavimo dio predivna—

- Zbilja si preslatka. - došla je do mene i primila me za obraz kao da sam beba. Pa, s obzirom na njene godine, ona bi mi mogla biti prapraprabaka. Lažno sam reagirala kao da mi to paše, ali sam ju najrađe htjela gurnuti od sebe. No način na koji je gledala moja krila, dalo mi je do znanja da vjerojatno i ona ne voli da anđeli budu u okruženju vampira... - Pa, idemo nešto pojesti? - pljesnula je rukama i pogledala u nas oboje. Harry je pokupio pladanj s poda, bez riječi.

- Idem se samo presvući. - pokazala sam na stepenice. Činilo se kao dugačak put gore, a još duži dolje. Victoria je kimnula glavom i povukla Harryja sa sobom, koji me gledao kao da mi želi reći još puno toga, no ja sam ga ignorirala i brzo otrčala gore kako bih što brže otišla natrag dolje. Razdvojili smo se na putu kada su njih dvoje nestali u mraku. Savršeno.