The Beast

Found you (moja verzija priče)

Četrdeset šesto poglavlje

Proletjela sam kroz bijelo svijetlo i u sekundi sam se našla na prašnjavom tlu. Zakašljala sam se i dočekala na koljena. Polako sam se ustala i obrisala prašinu, prilagođavajući se na ovo čudno putovanje u drugi svijet. Pogledala sam iza sebe. Moja krila poprimila su sivu boju. Krasno...

No jedno je bilo sigurno. Ovo je definitivno bilo to mjesto.

Pogledala sam uokolo i nisam prije primijetila, ali oko mene bile su žene. Pričale su. Smijale se. Zabavljale se. Sve su imale duge kose, vitke figure, čudne halje i marame oko glave, no bile su predivne, kako god.

Uspravila sam se i polako krenula hodati prema njima. Odmah sam zadobila čudne poglede, šaputanja, pokazivanja prstom, cerekanja, ali i namigivanja. Postalo mi je neugodno i osjećala sam se čudno, kao uljez. I bila sam uljez.

Sve su stajale ispred velikih, raskošnih šatora iz kojih su dolazili glasovi muškaraca koji su uživali u njihovom društvu, pijani, siti, očarani njihovom čarolijom. Pitam se što im naprave kada sve to završi?

Neke su stajale ispred štandova i prodavale nakit. Neke su gatale budućnost. No ja sam trebala pitati bilo koju da mi pokaže gdje je točno on jer mi Olivia i nije rekla kome se trebam obratiti. Brzo sam prišla jednoj koja je radila za štandom.

- Oprostite. - obratila sam joj se i čim me ugledala, dala mi je ljutit pogled, kao da ne pripadam ovdje i da se trebam povući od nje... - Da li možda znate gdje bi se ovdje mogao nalaziti Harry Styles? Čekala sam njen odgovor, ali ona je samo odmjeravala moja krila.

- Znate, vampir? - podigla sam obrve iritirano. Zar izgledam kao da se šalim ili?... - Nedavno je došao ovdje.

- Ne govorim ništa ako ne kupiš. - lakirala je svoje nokte i bahato odvratila pogled s mene. Kako god. Zakolutala sam očima i otišla do druge, koja je stajala ispred šatora i pušila cigaretu.

- Oprostite— nisam ni uspjela upitati, već me otkantala.

- Gubi se, anđelu. - dala mi je mrki pogled sa strane, a onda ispustila dim. Okej, nitko ovdje nije ljubazan. Moraju li biti tako bahati? Onda sam krenula do još jedne koja je izgledala kao da nije spavala cijeli dan i pritom kao da je bila nadrogirana.

- Oprostite na smetnji. - već sam ljutito govorila bez naglašavanja. Gledala je kroz mene iako joj se mantalo u glavi... - Smijem vas pitati, gdje bi se mogao nalaziti Harry—

- Mala. - prekinula me, kesila se kao mačka... - čak i da je ovdje negdje, ne može izaći van. Bolje odi kući dok još možeš. - mrmljala je i smijala se sama sebi. To sam već čula. Glava mi je pucala. Tražila sam pogledom uokolo gdje bi još mogla biti vještica koja će mi zapravo dati prave informacije.

Tako sam došla i do te žene, koja je djelovala zrelo, pametno, realno i praktično. Imala je dugu frčkavu smeđu kosu i zlatne oči, crveni ruž i puno šminke. Bila je visoka i mršava, predivna za svoje godine, oko 40.

- Oprostite. - ljubazno sam ju zamolila i ona je odvratila pogled gledajući sumnjivo u mene dok je prestala sa slaganjem nekih čudnih namirnica... - Tražim Harryja Stylesa.

Njezina duga šutnja i sumnjivo odmjeravanje, natjerale su me da pomislim kako ona mora znati gdje se nalazi. Morala je. Zašto bi inače šutila?

- Tko je on tebi? - napokon je rekla i usmjerila potpunu pažnju na mene.

- Bliski smo. - odlučno sam rekla. Zašto ju zanima tko smo si? Nije mi vjerovala.

- Zašto si došla po njega?

- Trebam ga odvesti natrag.

- Nitko ti nije rekao da ovdje nema povratka jednom kada uđeš? Pogotovo ako nešto tražiš od nas? - podigla je obrvu i prekrižila ruke. Borit će se za istinu. Ali i ja ću.