Peto poglavlje
Rose
Sati su prolazili. Ne znam koliko... Osam? Devet? Možda deset? Barem dovoljno za mene da shvatim kako je jutro. Skinula sam svoj šal i kaput sa sebe. Malo je sunčevih zraka prošlo kroz prozor i mogla sam bolje vidjeti sobu, ako bi se to moglo nazvati sobom. Izgledala je drugačije na svjetlosti, nego u mraku. Ne znam, nešto je bilo čudno.
Bila sam tako umorna. Sjedila sam na starom madracu, leđima naslonjena na zid. Pokušala sam cijelu noć uhvatiti malo sna jer sam znala da sam ga trebala. Ali što god da sam napravila, jednostavno nisam mogla spavati. Strah je bio previše jak.
Strah od onoga što će se dogoditi. Strah od smrti. Strah od onog muškarca.
Osim svega ovoga, bila sam još i gladna. Mislim, nisam jela cijeli dan. Umirem od gladi. Nisam taknula komad kruha jer je bio star, prljav i pljesniv.
Nema šanse da jedem to! Nije mi čak ni dao vode. Tekućina koju sam trebala tako očajnički. Trebala sam ju osjetiti kao se slijeva niz moje grlo. Moja su usta bila suha. Neću dugo živjeti ako mi je neda malo.
Da, bez hrane i vode, jedna se stvar mogla dogoditi...
Postajala sam slabija.
Ovo je bio njegov plan, naravno. Znala sam što je radio. Puštajući me da gladujem, čineći me slabijom, da bi mogao imati svoj put sa mnom. Jedino sam bila upućena na seks, zasigurno.
Sama pomisao na ruke luđaka po mome cijelom tijelu je bila odurna. Ne, to se jednostavno ne smjelo dogoditi. Imam šesnaest za boga miloga! Djevica sam. Ne mislim izgubiti svoju nevinost s tim pedofilom. Ne, može uzeti koje god tijelo hoće, ali to neću biti ja. To neću biti ja!
Bila sam prekinuta u mislima kada sam čula zvuk buke. Dolazio je sa druge strane sobe. Buka se približavala bliže i napokon sam mogla vidjeti malog sivog miša. Olakšanje se spustilo niz moje tijelo.
Svaki me zvuk u ovoj sobi živcirao. Čak i najnježniji zvuk bi istjerao živu dušu iz mene. Vidjela sam kako miš ide na komad kruha, njušeći ga. Drago mi je vidjeti nekoga sretnog.
Iznenada sam čula nesvjestan zvuk koraka. Postajao je glasniji i glasniji, ukazujući mi na to da je dolazio sve bliže i bliže vratima.
Čula sam da su se koraci zaustavili i da su se vrata otključala. Kada su se otvarala, škripala su i našla sam se licem u lice sa visokim čovjekom koji je imao kovrče. Ne znam... Harold je bilo njegovo ime?
Morala sam biti jaka. Nisam smjela plakati. Neću pokazati svoj strah tom tipu. Ako ću umrijeti, umrijeti ću časno.
Harry
Čekao sam deset sati. Mislim da je dosta... Ali Bože, bio sam tako žedan. Moje grlo je bilo suho i moje me tijelo počelo boljeti. Da, to se uvijek dogodi kada ne dobijem krv na vrijeme.
Nisam više mogao čekati pa sam otišao dolje u svoj dvorac i pravo ravno kod tamnica. Kada sam se skoro primaknuo vratima, mogao sam čuti njezine jake otkucaje srca. Znala je da dolazim. Da je samo znala koji su bili moji planovi...
Mogao sam osjetiti jak miris krvi, što me još više natjeralo da izbacim svoje očnjake. Moji instinkti su ludili. Kada sam napokon došao do vrata, uzeo sam ključeve i otvorio ih.
Tamo je bila. Na starom madracu. Hladna, blijeda i osjetljiva. Ušao sam unutra i zatvorio drvena vrata za sobom, zaključavajući ih. Njezini otkucaji srca su se ubrzavali. Znao sam da se bojala...
YOU ARE READING
The Beast
Fanfiction*mature* Rose je oduvijek znala da je ovaj svijet pun misterija, pun tajni koje moraju biti otkrivene. Oduvijek je sanjala o normalnome životu, bez ikakvih briga i krivnji. Ali očito, sudbina je odlučila drugačije. Trčanje u šumu i bježanje od velik...
