Devetnaesto poglavlje
Iako je njegovo tijelo bilo hladno kao led, osjećala sam se toplo kao vatra kada je oko mene zamotao svoje ruke, držajući me blizu svojih prsa dok smo ležali na mojem krevetu. Moja se glava odmarala na njemu dok sam neprestano slušala otkucaje njegovog srca.
Njegov trbuh se nije podizao i spuštao. Kada bi sklopio svoje oči, pomislila bih kako je mrtav što je zapravo već i bio. Kada pričam o zatvaranju oči... da li on uopće spava?
Nikad ga prije nisam vidjela da se odmara. Koliko je star? Kada se pretvorio u stvorenje kakvo je sada? Nije li ubio svoju vlastitu majku? Mogu li se zaista osjećati sigurno oko njega?
- Što ti je na umu?
- Molim? - rekla sam i odmah se maknula iz svojih misli gledajući u njega dok su se moje oči spojile s njegovima.
- Razmišljaš o nečemu. Mogu to vidjeti pa nemoj proricati. - rekao je, dok mi je počeo polako gladiti leđa.
- Oh, umm... ništa posebno, zapravo. Dobro sam. Zaustavio je svoju ruku i snažno me primio za nadlakticu što me natjeralo da jauknem i pogledam na mjesto gdje je njegova oštra, hladna ruka dodirivala moju kožu.
- Rose, pogledaj me. - naredio mi je, ali ga nisam poslušala.
- Pogledaj. Me. - rekao je svaku riječ vrlo jasno i sporo, što mi je dalo trnce po cijelom tijelu. Samo zbog straha da će mi nauditi ako ga ne pogledam, predala sam se i ponovno ga pogledala da susretnem njegovu strogu facu i oči koje su se zračile s moći i prevladavanjem.
- Rekla si da se moramo bolje upoznati, nisi li? Rekla si da ćeš pokušati. -skoro mi je pljunuo u lice sa očitim živčanim ponašanjem jer sam ga samo malo ignorirala.
Kimnula sam, za moju dobrobit i zato što sam bila pomalo znatiželjna. Stisak oko moje nadlaktice je popustio i njegov izraz lica se smekšao.
- Pa, reci mi. Što je na tvojem umu? - upitao me, dok je mazio moju ruku po drugi put. Pogled prevlasti nije napustio njegove oči i zapravo sam pomislila da nikada neće otići. Ponekad je tako neprirodan.
Prvo se ponaša kao da može biti najbolji dečko na cijelom svijetu i čak mi je pomogao da dođem do kupaonice. Ma vraga, sjeo je pokraj mene dok sam obavljala nuždu. Nikad me u cijelom životu nije bilo toliko sram.
Onda, kada mu kažem da odstupi ili ga ne poslušam, postane sav opsjednut i ljut i jednostavno... za mene je to previše. Ali više se ne mogu vratiti. Rekla sam mu da ću mu pokušati upotpunosti predati svoje srce, ali... ne znam hoću li uspjeti. On... on je vampir.
- Koliko si star? Jasno sam ga iznenadila kada su se njegove oči širom rastvorile.
- Zašto želiš znati?
- Ne znam. Pretpostavljam da sam znatiželjna i kao što sam rekla, moramo se upoznati. Zlobno se smiješkao, prije nego što je odgovorio. Naravno, volio je moju borbu—rekao je istu stvar koju sam sada i ja, tako da se nije mogao ljutiti.
- Imam 561 godinu. Zinula sam. Još pamti koliko ima godina? Pa, moram priznati da izgleda vrlo lijepo bez obzira što je već tako star.
- Izgledaš lijepo. Uh... mislim, ti... nekako si star i... Zaustavio me njegov veliki dlan koji mi je prekrio usta i spriječio da kažem išta više. Jesam li to stvarno rekla naglas? Da je lijep, ali star? To se nije trebalo desiti. Što ako krivo shvati?
- Ne govori to. - rekao je strogo. Što? Što ne smijem govoriti? Da je lijep? Oh, to je istina! Kada sam pokušala potražiti odogovor u njegovim očima, vjerojatno je uočio zbunjenost na mojem licu jer je prekinuo kontakt očima gledajući u stranu. Nisam mislila previše o tome i stala sam ponovno ispitivati.
आप पढ़ रहे हैं
The Beast
फैनफिक्शन*mature* Rose je oduvijek znala da je ovaj svijet pun misterija, pun tajni koje moraju biti otkrivene. Oduvijek je sanjala o normalnome životu, bez ikakvih briga i krivnji. Ali očito, sudbina je odlučila drugačije. Trčanje u šumu i bježanje od velik...
