The Beast

You're a coward (moja verzija priče)

Četrdeset četvrto poglavlje

Ne znam koliko je vremena bilo prošlo, ali sigurna sam da nije bilo dovoljno kada je morao prekinuti tišinu u kojoj sam uživala. Točnije, znala sam da se nije mogao suzdržati. Trebalo je par minuta, a da me ne primi svojim dlanovima za pramenove kose i poljubi snažno u čelo. Bio je to osjećaj kao da sam napokon zaštićena i kako me nikad neće napustiti.

Svoje sam ruke obujmila oko njegovog čvrstog struka i pustila da tamo budu cijelo vrijeme. Onda je svoje usnice prislonio na moj nos i utisnuo kratki poljubac na njega. Ja sam i dalje žmirila. Onda je poljubio moje desno oko. Zatim lijevo. Onda je poljubio moj lijevi obraz. Zatim desni. Zatim me je dlanovima primio za vrat i pognuo moju glavu prema gore.

Htio je gledati moje lice pod punim svjetlom. Čula sam ga kako se smiješka i to me natjeralo da ga pogledam i vidim kako se samo zeza sa mnom. Pokazao mi je red svojih bijelih zubi i ja si nisam mogla pomoći na taj prizor. Prislonila sam svoje dlanove pažljivo na njegove obraze, podigla se na prste, spustila mu glavu na njegovu visinu i poljubila ga, dok se još smiješkao.

Zatim se opustio i uzvratio mi poljubac. Htjela sam omotati svoje noge oko njega, nije me bilo briga što će drugi misliti. Svoje je ruke polako premjestio na moje bokove. Nikad nisam s njim dijelila tako dugačak poljubac koji se iz sekunde u sekundu pretvarao u onaj vatreni. Znala sam da ga neću moći samo tako pustiti. Jer me otrovao svojom dušom i tijelom.

Stala sam stenjati u poljupcu, svoje dlanove provlačiti kroz njegovu mekanu kosu i mislila sam kako ćemo preći na novu razinu, sve dok on nije odlučio približiti me bliže k sebi. Stisnuo je ruke oko majice ispod koje nije znao da se nalazi zavoj i stisnuo me. Zajecala sam u poljupcu i odmakla se od njega. Zastao je i shvatio što je učinio.

- O moj bože, Rose, tako mi je žao. - stao se ispričavati dok sam ja čekala da neugodna, oštra bol nestane. Nisam mogla gledati. Morala sam se pridržati za njegovu ruku kako ne bih pala... - Dobro sam. - kimala sam glavom nakon što sam se uspjela sabrati, a bol je polako nestajala. Uspjela sam otvoriti oči i izdahnuti.

- Nisam to htio učiniti. Oprosti, oprosti, oprosti. - ispričavao se dok sam ja gledala njegovu uspaničenu facu koja me tako nasmijavala. Nasmiješila sam se, dok me vodio da sjednem na jednu od fotelja. Kleknuo je ispred mene dok je provjeravao da li sam u redu. Morala sam mu dati do znanja kako sam dobro.

- Hej, ljubavi, u redu je. - primila sam ga dlanovima za lice i natjerala ga da se smiri i pogleda u moje sretno lice. Ostao je začuđen. I ja sam se sebi čudila što sam rekla tu riječ.

- Što si to rekla? - trepnuo je par puta svojim slatkim očima. Uputila sam mu veliki smiješak kojeg je detaljno proučio.

- Čuo si me. - zacrvenila sam se i lupila ga po ramenu zaigrano. On je spustio glavu i provukao dlan kroz kosu dok me nije ponovno pogledao u oči, zavodljivo, sada sa blagim podsmijehom. Želim da se stalno smije.

- Nisam se nadao da ću to čuti od tebe. - priznao je i dragao me po koljenima.

- Čini se kako su ti se želje ispunile. - rekla sam mu i nagnula se ispred kako bih ga poljubila još jednom. Dopustio mi je to iako se nije micao. Nije napravio prvi korak. Možda sam ispala prenapadna, ali trebala sam ga. Više nego što zna. Jako sam ga stisnula i privukla k sebi, prema kauču, tako da sam se naslonila na njega, a on se oslonio na moja koljena kako ne bi pao od mojeg stiska.

Izdahnuo je u mom poljupcu i odlučio uzvratiti. Nadala sam se kako je zaboravio na prijašnji incident. Svakom sekundom, njegovo primicanje k meni, njegovo tijelo nada mnom, njegova koljena isprepletena s mojim, njegove ruke koje su polako dolazile do kože mog trbuha i klizile prema mojim rebrima i grudima, postajala sam sve uzbuđenija.