The Beast

This isn't real-2.dio (moja verzija priče)

Četrdeset drugo poglavlje

Je li stvarno?

Moj otac je zbilja mrtav?

Mama se maknula od mene i dopuzala do tate. Okrenula ga je na leđa i stavila mu glavu na svoje koljeno. Budila ga je i budila, lupala ga po obrazima, njezine suze su natapale njegove obraze, njihala ga je, tresla, ali nije reagirao niti davao znakove života. Aidan se tresao od straha. Čim sam vidjela Marcusa da gleda u mene, mogla sam samo gledati natrag.

Ne vjerujem da je to učinio. Ne znam da li da ga krivim ili da mu se zahvaljujem. Znam da ga je upozorio i da je htio sklopiti mir s mojim ocem i on ga nije slušao pa je zato došlo do ovoga, ali opet zašto? Kada je Marcus otišao, kao da se ništa nije desilo, ja sam odmah otišla do mame i primila ju za ramena.

- Mama, moramo ići. Neće se probuditi. - šapnula sam joj gledajući oko sebe kako nas još netko ne bi napao. Aidan mu je stavio dva prsta na puls, ali je protresao glavom kada nije dobivao znakove. Majka je još jače zaplakala... - Mama, molim te. Idemo. Ovdje nije sigurno. Gladila ga je po licu, šaputala mu neke stvari u uho, a onda mu zaklopila oči.

- Ne možemo ga ostaviti ovdje. - promucala je u suzama.

- Nećemo. Vratit ćemo se po njega. Ali sada se moramo skloniti. - Aidan ju je primio za rame i natjerao ju da ga pogleda. Nakon još nekoliko sekundi gledanja u tatu, kimnula je glavom i ustala se. Bili smo spremni otići, no spriječilo me nešto. Onaj zvuk. Kao da nešto nije u redu. Kao da je netko ranio moju zvijer. Zastala sam i raširila oči. Nemoj mi reći...

Brzo sam okrenula glavu prema smjeru gdje sam čula glasno režanje, a onda sam vidjela Harryja kako se diže iz ležeće pozicije. Na licu je imao tragove ogrebotina i krvi. Ne mogu ga ostaviti ovakvog. Trebam mu pomoći. Brzo sam maknula maminu ruku s mojeg ramena i pogledala u zbunjenog Aidana.

- Moram ostati. Odvedi nju na sigurno. - bila sam spremna otići do Harryja, no Aidan me zaustavio pitanjima.

- O čemu pričate, kraljevno? Ne mogu vas ostaviti. Obećao sam Harryju da ću vas odvesti na sigurno. - govorio je uspaničeno, mogla sam mu vidjeti kapljice znoja na licu.

- Ne brini se za mene. Brini se za nju. - rekla sam mu i kimnula glavom. Više me nije bilo briga što se događa oko mene. Samo sam znala da sam trebala otići do Harryja, koji je nestao iz mojeg vida. Brzo sam se uspela stepenicama i okrenula se. A onda sam vidjela kako Harry zabija nož u Zaynovo srce. I Zayn je imao modrice i ogrebotine na licu. Odjeća mu je bila potrgana.

Pločice su bile strgane. Mora da su se jako borili. Zayn je proklizio na pločice, u bolovima, i činilo mi se kao da će svaki čas izgubiti krv. Nikad ju nisam vidjela u tolikoj količini i iskreno, htjela sam povratiti. Harry se znojio, kosa mu je bila raščupana, teško je disao. Za razliku od Zayna, njegove rane brže će zacijeliti. Odlučila sam ga pozvati.

- Harry! A onda se okrenuo, njegove oči bile su crvene, a kada su me ugledale, pozelenile su i smirio se.

***

Sada sam bio ostavljen sam sa Zaynom. Napokon je došlo i to vrijeme da mu se osvetim za sve što je napravio meni, a pogotovo Rose. Imao je muda dirati ju tamo samo gdje ja smijem i to je radio preda mnom, samo kako bi me raživcirao. Platit će za to. Došao sam do Zayna koji se držao za ranu, gdje ga je Rose probola sa nožem.

Uzeo sam mu glavu u ruke i nabio ga u svoje koljeno. Onda sam ju nabio u zid pored, a tek onda sam ga pustio. Pao je na pločice. Ostavio sam veliku rupu na zidu, a on je bio bez svijesti. Krvario je iz nosa i glave. Ovo nije ništa, što će dobiti od mene. Prokleti gad. Uzeo sam mu ponovno glavu i podigao ga jednim zamahom, čupajući ga za kosu. Zajaukao je.