The Beast

This isn't real-1.dio (moja verzija priče)

Četrdeset prvo poglavlje

Bum bum...

Bum bum...

Bum bum...

Nakon Harryjeve rečenice, isprva tako obične, a zapravo sa tako puno značenja iza sebe, nitko se nije usudio reći ni A. Samo sam čula svoje ubrzane otkucaje srca. To što je rekao, bilo je nešto čemu se nisam nadala, kako je stigao na vrijeme, kako su njegove riječi odjekivale cijelom dvoranom. Osjetila sam vibracije u njegovom tonu glasa.

Bio je tako glasan, odlučan i samouvjeren, da sam osjetila kako se tresu prozori. Nisam mogla maknuti pogled s njega. Bio je ovdje. Ovo nije bila java. Ni san. Ovo je bila stvarnost. Tu je. Došao je po mene. I svi su ga se plašili. Bojali su ga se. Njima je bio neprijatelj, netko koga su dobro znali. I da je on sada trebao postati kralj, svi bi mu se odmah pokorili.

Mislili su kako je zvijer zatočena i mrtva, ali kao da se preporodio. I znala sam da svi točno misle isto u svojim glavama. Nisam trebala nagađati. Sami su im upitnici stajali nad čelima. Nisam ni skužila kako mi suza klizi niz obraz dok mi se usnice polako okreću u smiješak.

Harry je bio tako... tako divan. Nitko se ne može mjeriti s njegovim ljepotom, kao iz drugog vremena. Nije više bio uprljan, bio je čist. I sada sam mogla vidjeti njegovo predivno čisto lice, građenu čeljust. Kosa mu je bila svezana u rep, čemu se nisam nadala. Djelovao je kao pravi gangster, ali to mi se sviđalo. Bilo je to prvi put da ga vidim takvog.

Za razliku od onoga kakav je bio, čovjek koji je proživio više stoljeća i prošao kroz toliko ratova, promjena, ovo dokazuje koliko se promijenio i koliko je zapravo postao današnji 'suvremeni' muškarac. Nosio je isto odijelo kao i ostatak vampira i da... bio je neodoljiv. Mišićav. Građen. Visok. Uređen. Nosio je crne rukavice kao i ostatak njih.

Sada bih ga odmah izljubila da mogu. Nije me briga što će cijeli narod reći. Bitno je da je ovdje za mene. I da se ističe od svih ovdje. Najljepši je anđeo za mene.

Bio je tako blizu, a opet tako daleko.

Zato sam ja morala doći bliže.

I to sam pokušala, ali sam osjetila kako me nešto prijeći. Odmah sam znala kako me Zayn drži da dlan, nije mi dao da priđem Harryju. Ali ja se nisam ni mogla usredotočiti na to da se oslobodim od njegovog dodira jer me Harry očarao i sa te daljine. I Harry je to primijetio. Stisnuo je šake.

- Kako je ovo moguće?! - odmah sam čula oca kako se dere i udara šakama o stol. Njegovo deranje odjekivalo je cijelom dvoranom. Vidjela sam kako bijesno gleda u sve njih i uznemireno diše. Ne znam da li je gledao u Harryja ili u Marcusa. Vjerojatno oboje, kada su mu oboje neprijatelji. Osjetila sam kako Zaynova ruka dršće.

- Zayn? - otac se istim tonom glasa zaderao na Zayna, koji je poskočio na mjestu. Pustio je moju ruku i provukao svoje dlanove kroz crnu kosu. Bio je uplašen. Više se bojao moga oca nego vampira.

- Zbilja ne znam, gospodaru, trebao je biti zaključan u tamnici i već odavno mrtav. - mucao je dok je gledao čas u njega, a čas u Harryja, koji se zlobno smiješkao i čiji pogled nikad nije napuštao moj... - Ne znam kako se oslobodio i—

- Zar nemamo dovoljno stražara da paze na njega?! - još jednom se bijesno zaderao i sada svom snagom prevrnuo stol za kojim je i majka bila. Majka se dvoumila da li da ga smiruje ili da se bolje odmakne od njega i potraži spas. Znala je što će se desiti. Znali su i uspaničeni gosti između kojih je nastao žamor i uplašena stenjanja.

Svi su se stisnuli jedni uz druge, a tatina vojska se rasporedila oko mojeg oca. Zayn više nije znao što da odgovori. Bilo ga je sram. Očito sam ga i ja dobro nasamarila. Plan je upalio. Tata nikad nije napuštao pogled s vampira jer u sekundi je mogao imati presječen vrat, da su oni to htjeli napraviti.