Osjećam kako mi intoimno podučje u gačicama blago vlaži jer mi je prizor njegovih mišičavih leđa i ramena pre žestok za mene. I dalje me privlači. Kvragu to ne mogu povuči pa čak i kad se prisjetim koje mi je sve gnusne riječi rekao i šta mi je sve radio u protekla 2 mjeseca. Kvargu i dalje me privlači. I dalje imam osjećaj da svaku noć ležim na njegovim velikim,razvijenim i tetoviranim prsima....ili osjećam njegovu težinu tijela na sebi dok se pomjera u meni... Jebiga, ali teško mi je osporiti to. Teško mi je nagovoriti sebe da ne razmišljam tako. Ne mogu prestati. Jebeno me privlači ali on je za mene kao zabranjeno voće.
"Imaš li još uvijek onaj kakao?" pitam kako bi se izvukla iz razmišljanja prije nego što skočim na tog polugolog dečka i natjeram ga da ponovo spava samnom. Harry se trza na moje pitanje te se okreče prema meni gaseći TV na kojem su bile reklame.
"Dugo ti je trebalo da se vratiš.." zadovoljno i pobjednički se smiješi preko ramena a ja samo prevrčem očima te sjedam na udobnu fotelju sa desne strane stola te podvijam noge ispod sebe udobno se smiještajući. Primječujem na stolu dvije šolje te shvatam da je jedna od njih kakao koji se i dalje puši.
Skot je znao da ću se vratiti.
Uzimam šolju objema rukama te je primičem nosu a zatim povlačim gutljaj. Blago se mrštim jer nisam navikla na ovakvu čokoladu. Malo je jaka ali je dobra.
Zaista dobra.
"Sviđa ti se?" Harry postavlja retoričko pitanje. Čita mi misli. Sad i to može. Krasno.
"Mhm..." mrmljam ne želeći mu dati do znanja da mi se sviđa i više nego što bi trebala. Tako bi samo nahranila njegov glupi ego koji je toliko velik da ne znam kako sam uopšte uspjela ući u ovu prostoriju.
Tišina.
Znate...postoje dvije vrste tišine. Postoji ona tišina koja je ugodna. Tišina u kojoj dvoje ljudi pričaju bez riječi i uživaju u tome.... Kada mogu jedno drugom čitati misli. A postoji i ona tišina koja je toliko neugodna da te izjeda... Tišina u kojoj često crveniš jer ne znaš šta da kažeš ili kako da započneš razgovor. Ali ovo nije bila jedna od te dvije tišine. Ovo je bila jedna treća verzija tišine ispunjena čudnim nabojem u kojem oboje otavramo usta kao ribe pokušabvajući nešto reći ali na kraju samo prinosimo šolje ustima i otpijamo gutljaj. Ovo je tišina u kojoj oboje imamo toliko toga da kažemo ali se nekako bolje osjećamo u tišini. Kao da oboje okljevamo da nešto kažemo. Zapravo i okljevamo.
Harryev pogled na meni je težak i tačno mogu osjetiti pritisak na sebi dok ga pokušavam ignorisati. Ali toliko je teško... Oči mu postaju tamnije i divlje svaki put kada me pogledaju. Odišu žudnjom dok mu zubi grickaju punu usnu. I on razmišlja o istom kao i ja ali... to se nikada neće desiti. Nikada više u životu... Moram to sebi izbaciti iz glave.
"Možemo li sada razgovarati...ali ozbiljno" pita nekako nesigurno a mene zbunjuje njegova nesigurnost i okljevanje. On uvijek sve kaže bez ikakvih problema kao da ga nije briga šta drugi mislle...
Otvaram usta kako bi odgovorila kada čujem zvono na vratima.
Kvragu. Tata.
I ja i Harry skačemo u isto vrijeme sa sjedišta te se sudaramo kada smo oboje poletili na hodnik. Prilazim vratima kako bi otključala tata ali me Harry zaustavlja glasnim šaputanjem.
"Hej stani...stani moram odnjet šolje u kuhinju inaće će skužiti da smo bili skupa pa će popizditi..." razumno kimam glavom a on šeprtljavo trči u dnevni a onda ponovo trčeći izlazi u hodnik sa dvije prazne šolje te trči u kuhinju.
"Harry kvragu požuri..." i ja glasno šapučem a on se vraća u hodnik. Taman kada sam krenula otvoriti vrata začuje se još jedno zvono na šta se trzam a Harry me ponovo zaustavlja.
"Stani.." govori te ponovo trči ali ovoga puta u malo kupatilo...kada se vratio primjetila sam da je obukao bijelu majicu preko glave..
"Mogu li sad otvoriti?" prevrčem očima.
" Ti idi gore a ja ću otvoriti"
Ponovo zvono. Sad počinje lupati na vrata. Potrčala sam uz stepenice kada je Harry uhvatio za ključaonicu gledajući u mene i čakajući da se popnem skroz do svoje sobe.
"Hej.. jesi li počistio ono što si prosuo na hodniku?" zastajem na trenutak a Harry psuje te ponovo trči u hodnik kako bi to počistito a ja konačno ulazim u svoju sobu i zatvaram vrata .
#Emina notes:
Sa strane (ili vi koji ste na mobu..na vrhu) imate sliku Haze kako je otprilike izgledao u ovom poglavlju :3
luasm<3
xoxo
YOU ARE READING
TRY...
Fanfiction"Tamo gdje ima želje, biće i plamena; tamo gdje ima plamena, neko se mora opeći. Ali baš zato što peče ne znači da ćeš umrijeti! Zato moraš ustati i pokušat,pokušat,pokušat... " ~ PINK <3 "Where there is. There is gonna be a flame ...
Chapter 52.
Start from the beginning
