Chapter 51.

5.7K 270 34
                                    

Tata se brzo vraća iz dnevnog boravka poslije kratkotrajnog razgovora sa Harryem dok ja čekam pored ulaznih vrata kako bih ga ispratila na posao. Uzima dugi sivi kaput do koljena te svoju veliku kožnu torbu i oblači ih u žurbi. Odmjeravam ga i kad ovako malo bolje poledaš...pa on stvarno liči na tog nekog špijuna... zašto mi je teško povjerovati u to?

"Rekao sam Harryu pravila oko podjele prostora u kući tako da nećeš imati nikakvih problema..ako ih ipak budeš imala odmah me nazovi.." rekao je nekako previše brzo na šta sam ja nezadovoljno ispuhnula ali ipak kimnula glavom. Tata je uhvatio za ključaonicu kako bi otvorio vrata ali se odjednom sjetio nečega pa se okrenuo prema meni kako bi dodao "I..da..večeras radim noćnu smjenu tako da me nema do sutra...znaći nikome ne otvaraj vrata i nikoga nemoj puštati u kuću...ostavio sam ti novac u sobi na krevetu ..." govori mi kao malom djetetu kojem daje lekciju da ne otvara vrata neznancima a onda samo izlazi bez riječi dok ja zatvarama vrata iza njega i zaključavam.

***

Prošla su gotovo četiri sata otkako se nalazim sama u kući sa dečkom koji je neku noć držao pištolj u ruci i vjerovatno ubio svojeg najboljeg prijatelja a da i ne napominjem da je taj isti pištolj uperio u mene.

Dosadno mi je... Nije da nemam šta raditi ali i ono što bih radila mrsko mi je. Nemam snage ni volje da učim za fakultet niti da crtam nove kreacije. Na internet mi se ne ulazi... Hodam po svojoj maloj sobi koja je zaključana za svaki slućaj. Najviše me izjeda to što se ne smijem slobodno kretati po vlastitoj kući i što moram provsti nekoliko dana zaključana ovdje gore... Osjećam se kao zlatokosa koja je zaključana u velikoj kuli i nema joj izlaza.

Šta li Harry radi dole.. Ne čujem nikakve zvukove. To je jezivo.. Kvaragu jeza me prolazi... Vani se dosta smaračilo iako je tek dva sata poslije podne. Snijeg je zatrpao kuće i njihove krovove i izgledaju čarobno ali meni na žalost ne izgledaju. Uvijek sam mrzila zimu. Teško mi je objasniti ali mrzim kada mi nos curi na hladnoći dok se osjećam kao polarni medvjed u gomili tople zimske odječe. Jedino lijepo zimi je sjeti kraj prozora,uzeti čitati najdražu knjigu i šolja vruće čokolade. Ali sada mi nije do toga..Previše sam napeta.Ubija me ova tišina u kući... Uvijek sam mrzila ostajati sama u kući ali ovog trenutka bi više voljela biti sama u kući nego sa mogućim ubicom.

Prilazim svojoj i previše velikoj kolekciji CD-ova te prstom prelazim preko njih kako bi našla nešto što će mi upotpuniti ovu glupu i jezivu tišinu. Muzika je za mene uvijek predstavljal spas..u svakoj situaciji. Sjećam se kako sam,kao mala,često tjerala brata da mi pjeva prije nego što odem na spavanje jer bi me to smirivalo. Moj brat zaista ima čaraoban glas i sretna sam zbog njega što je usjeo ostvariti svoje snove i postati član najpopularnijeg tinejđerskog benda... Sigurna sam da moj brat sad uspavljuje milion djevojaka širom svijeta svaku noć..

Enrique Iglesias  "Bailando"

Definitoivno ova pjesma. Ima zarazan ritam i uvijek me raspleše. Jedostavno ne mogu biti imuna na taj glas...taj jebeno sexy glas...Volim tog pjevača gotovo jednako kao i Brunu Marsa...

Ritam pjesme počinje i namjerno poljačavam ton što više mogu te refleksno skidam majicu sa sebe te se vrtim u krug samo u grudnjaku. To mi je navika... Volim plesati samo u grudnjaku kada znam da me niko ne može vidjeti..Volim taj tenutak intime i potpune slobode i opuštenosti.. Počinjem se sama sebi smijati kao budala jer sam se konačno uspijela opustiti. Prilazim jednom velikom posteru gdje se nalazi Enrique te počinjem plesati neki ples i koreografiju iz moje glave. Ne znam zašto ali uvijek zamišljam da je taj sexy momak sa postera živ i da stoji ispred mene i da imam priliku plesati sa njim. Zatvaram oči te zamišljam da je on tu uvijajući bokovima i nogama oko zamišljenog Enriquea... Imam pravo maštati,zar ne?

***

Ne znam kako ali samo znam da sam zaspala na krevetu mrtva umorna. Muzika je odavno utihnula a kada sam otvorila oči shvatila sam da je vani potpuni mrak.  Trljam oči i umorno zjevam dok mi u glavi polahko nadolazi šta se sve danas desilo. Tata...mama.Harryevi roditelji...tata kao špijun...Brzo tresem glavom kako bi u startu izbacila te misli iz glave jer me počinju nervirati. Sve me tako zbunjuje. Teško mi je razmišljati i još uviijek nisam svjesna situacije. Na neki naćin priželjukujem da nikada ne budem svjesna toga jer se bojim da bi to moglo prouzrokovati gomilu problema ali znam da je to neizbiježno...Uzela sam mobitel da pogledam koliko je sati kada sam shvatila da imam četiri propuštena poziva. Svi su od Tine... Kvragu sigurno je nešto hitno dok me je ovoliko puta zvala. Brzo tražim u imeniku njen broj i zovem je na šta se ona javlja nakon drugog zvonjenja.

TRY...Where stories live. Discover now