Chapter 12.

8.6K 278 18
                                    

~Deset dana kasnije~

Bio je super osjećaj osjetiti slobodu na vlastitoj koži. Mislila sam da mi u životu ide sve glatko i stvarno nikada nisam imala one probleme koje su imali i drugi tinejdžeri tipa 'Starci mi nedaju van,moram učiti' ili 'Roditelji su mi ukinuli net zbog loših ocjena'. Uvijek sam bila primjerna učenica i otac mi nikada nije zabranjivao izlaske i mogu reći da sam imala potpunu slobodu i povjerenje oca što mi je uvijek bilo najbitnije.

Ali ovaj osjećaj je bio drugačiji. Dok hodam po malom stanu koji sam uspjela naći preko interneta i koji je konačno moje malo carstvo. Zapravo nije baš moje. Imam cimericu koju sam uspjela do sada samo jednom vidjeti. Danas mi je rekla da dođem sama u stan i da malo razgledam kako bi se navikla na prostor. Iako sam htjela naći neki mali stan u kojem ću živjeti sama ipak sam se odlučila da nađem stan sa cimericom kako bih tati olakšala oko plaćanja a i sebi našla neko društvo. Moja cimerca koju sam vidjela samo jednom i nije baš ostavila neki lijep utisak na mene. Taj dan na sebi je imala neku crnu kožnu jaknu,crne traperice i crne martinke. Ja idem na fakultet za modnog dizajnera i imam naviku gledati druge šta oblače i na koji način nose tu odjeću. Moja cimerica koja mi se predstavila kao Ginny Brown imala je čak i crnu kosu i izgledala je potpuno izolirano i neprimjetno tako sva u crnom. Uvjek sam smatrala da se ljudi oblače onako kako se i osjećaju pa je to možda bio samo loš dan za nju.

Vukla sam svoj veliki crveni kofer iza sebe dok sam prolazila kroz mali stan koji se satojao od svega 3-4 sobe. Dnevni boravak,mala kuhinja,wc i mala spavaća soba sa dva kreveta. Stan je za razliku od njegove vlasnice bio poprilično elegantan i klasičan što se meni poprilično svidjelo. Bijeli zidovi u dnevnom boravku su odavali dašak klasike ali je zato veliki crveni kauč stvarao pravu harmoniju i davao život ovoj maloj udobnoj prostoriji. Mala kuhinja je zaista bila mala i ali je bila poprilično jednostavna i klasičana baš poput dnevnog boravka. Sva u drvetu. WC nisam htjela provjeravati. Uopšte mi nije bitno kakav je samo mi je bitno da je čisto i uredno. Kada sam ušla u malu sobicu sa dva kreveta i jednim velikim ormarom mogu reći da sam u isto vrijeme ostala pomalo razočarana i iznenađena. Soba je bila potpuno drugačija od ostatka stana. Zidovi su bili neke zeleno-plave boje što je činilo da ova soba izgleda dosta hladnije. Jedan krevet je bio namješten sa nekom dosta smiješnom posteljinom na kojoj su se nalazili neki likovi iz crtića i odmah sam predpostavila da je to krevet od moje cimerice jer se na drugom krevetu nalazila samo bijela plahta. Otvorila sam veliki ormar i gotovo vrisnula kada sam shvatila da na mene pada gomila odjeće. Sva odjeća je bila totalno razbacana i zgužvana što me je poprilično zbunilo jer je ostatak stana bio stvarno lijepo uređen. Nisam se trudila lijepo složiti tu odjeću jer bi se Ginny mogla ljutiti pa sam je samo podigla sa poda te ponovo ugurala u ormar isto onako kako je i prije bila nabacana. Bože,ta djevojka stvarno ima puno odjeće. Shvatila sam kako je jedna polovica ormara prazna te sam shvatila kako Ginny vjerojatno nije imala vremena sve smotati pa je samo nabacala na jednu stranu kako bi meni ostavila prostora.

Bacila sam se na krevet koji sam predpostavljala da je moj. Osjetila sam kako mi mobitel vibrira u džepu pa sam ga izvadila. Tina...

"Hej Tina..." rekla sam nekako tiho ni sama ne znajući zašto to radim. Možda zato što se nalazim u novom okruženju i sad imam osjećaj da sam u tuđem stanu i to bez dozvole da budem tu.

"Scherlock jesi li stigla?" nasmijala se dok sam u pozadini mogla čuti lomljavu nekih tanjira. Vjerojatno pravi neki ručak. Ona je stvarno dobra kuharica.

"Tina znaš da više nisam Scherlok!" rekla sam izbjegavajući njeno pitanje. Da,više nisam Scherlok... Mislim ja i dalje gledam njegove serije ali ne ponašam se više kao on. Dosta mi je više špijuniranja. Sad kada sam se preselila u ovaj stan imam osjećaj da sam odrasla i da trebam promjeniti svoje ponašanje.

TRY...Where stories live. Discover now