Auto u kojem se vozimo već više od sat vremena je neodoljivo toplo i da nismo u okolnostima u kojima se da nalazimo vjerovatno bih zaspala. Tišina u autu ubija ali u isto vrijeme spašava. Pokušavam ne razmišljati o onome što me čeka nakon svega ovoga ali ne uspijevam.Glava mi je puna.

"Policija vas traži već dva dana" tišinu prekida hrapav,tih i umoran glas mog oca. Imam osjećaj da nisam jedina koja je poskočila u mjestu zbog iznenadnog prekidanja tišine.

"Nije vas bilo dva dana i već su bili spremni da vas stave u grupu nestalih" tata nastavlja a ja nečujno uzdišem te ga kraičkom oka posmatram iza sebe. Rukom trlja čelo i oči dok mu je pogled oboren. Anna koja svo vrijeme vozi polahko i sigurno odjednom uzdiše te odmahuje glavom.

"Dvije noći nisam spavao. Dvije..." tata pokušava reći još nešto ali mu je glas prepukao.

"Thomas...molim te nemoj sad...umoran si i to bi moglo štetiti tvome zdravlju...sutra ćemo o ovome razgovarati" Harryeva mama umirujuće i blago govori.

Okrećem se u mjestu kako bi pogledala u Harrya koji sjedi tačno iza mene i Ginny koja sjedi pored njega. Obrve su mu skupljene a oči čvrsto prikovane za pogled vani. Nije čak ni primjetio da gledam u njega. Ginny spokojno spava i stvarno joj se divim kad je mogla u ovakvoj situaciji zaspati.

Tišina.

Ne znam koliko smo se dugo vozili. Čak nisam sigurna ni da li sam zaspala ili sam samo zatvorila oči od umora ali znam da kada sam ih otvorila da je auto bilo parkirano ispred zagrade u kojoj ja i Ginny živimo.

"Harry odvedi Ginny do stana pa se vrati.." Anna šapuće preko ramena a Harry samo uzdiše te otvara svoja vrata. Prodrmao ju je par puta u rame te izgovorio njeno ime ali ona je samo ispustila nezaovoljan zvuk te se pokušala odmaketi od Harryve ruke. Baš je u dubokom snu.

"Harry..nemoj je buditi..daj mi ključeve od stana, ja ću ti otključati vrata a ti je ponesi.." Anna ponovo šapuće a ja gldam u Harrya koji je namršteno gleda. Ni njemu nije nidoćega. Kraičkom oka sam primjetila tatu kojem su oči napola sklopljene. Ne izgleza kao da spava ali ne izgleda kao da je budan... Stvarno se brinem za njegovo zdarvlje.

Harry iz crne torbe vadi moje ključeve od stana te ih daje svojoj mami nakon čega uzima Ginny u naručje te je izvodi iz auta i nosi prema vratima zgrade. Anna također izlazi iz auta a ja ostajme sama sa tatom. Odjednom me nešto boli u želudcu i nisam sigurna da li je to zbog toga što sam ostala sama sa tatom ili zato što Harry nosi Ginny u narujču. Nisam ljubomorna ali...pobogu...prije nekoliko sati smo spavali zajedno a sada se ponaša kao da me neprimjećuje.

Harry,Anna i Ginny mi nestaju iz vida te osjetim kako se tata meškolji u mjestu. Budan je i gleda u mene a ja nisam u stanju niti trepnuti. Nisam sigurna da li trebam nešto reći. Teško mi je gledati tatu ovakvog pogotovo kada znam da sam ja uzrok tome. Ja ću ga jednom koštati života.

"Tata...žao mi je.." mucam i želim spustiti pogled ali ne mogu i imam osjećaj da sam osuđena na gledanje u njegove oči.

"To je jedina stvar koju znaš reći svaki put kada napraviš neko sranje.." glas mu je tih i na izmaku snaga. Usne su mu suhe a oči polu zatvorene dok mu je lice izmučeno borama.

"Zašto Melissa...samo mi reci zašto..." glas mu zvuči kao da će zaplakati ali moj tata je jači od toga. "Nakon što sam ti rekao da se makneš od njega ti tek tako odeš sa njim u krevet.." spušta pogled i malo se isparavlja u sjedištu. Imam osjećaj da više nema snage da me pogleda u oči. Pokušavam nešto reći ali on brzo diže ruku u zrak kako bi me zaustavio.

"Melissa...postoji razlog zašto sam ti rekao da se makneš od njega... a ti u inat meni pobjegneš sa njim.." snažno uzdiše a ja se okrećem prema naprijed. Ne mogu više. Ne mogu ga gledati takvog.

"Ne tata...nije bilo u inat...on me je odveo tamo... zaspala sam u njegovom autu...i našla sam se tamo..."  govorim a on me brzo prekida.

"Melissa pobogu šta si radila sa njim u tom autu ili još biolje pitanje je zašto si spavala sa njim.."glas mu je sada oštriji ali ne i povišen.

Šutim.

Šta da kažem? Stid me je. Uživala sam sa Harryem. I na neki način se ne kajem jer sam njemu dozvolila da mi bude prvi. Harry kojeg sam ja upoznala je sasvim normalna dečko. Malo čudan ali prema meni je fin i drag. Ne kajem se ali me grize savjest jer mi je tata rekao da se maknem od njega...

"Tata zašto mi ne želiš reći razloge zbog kojih želiš da se maknem od Harrya?" pitam nakon nekoliko trenutaka.

"Već sam ti rekao....ja tog dečka poznajem otkako je srao u pelene i znam da je on loš...ne mogu ti reći zašto ...obećao sam njegovom ocu da ću ga štititi i čuvati njegove tajne pa čak i od rođene kćeri ali nakon ovoga....kvragu...." zastaje i uzdiše " Melissa nakon ovoga ćeš morati biti spremna na sve.." tata tužno govori.

"Nakon čega?"

"Nakon što si spavala sa njim...ja sam te upozorio na vrijeme Melissa.." tata govori kada se vrata od auta otvaraju a unutra uzlazi Anna a Harry ponovo sjeda na zadnje sjedište iza mene tačnije pored mog oca.

Interesantno je to koliko je cijela ova situacija zbunjujuća. Sve je toliko komplikovano da mozak boli od razmišljanja. Prema pričama koje sam do sada pokupila uspjela sam shvatiti da su se moji roditelji i Harryevi roditelji poznavali. Ali ja i Harry se nikada nismo upoznali. Moj otac poznaje Harrya cijeli život a Harry ne poznaje moga oca. Harryeva mama poznaje mene ali ja nju ne poznajem.

Huh...ovo je previše za moj mozak.

"Thomas... dozvoli Melissi da večeras prespava kod mene... " Anna govori a glas joj je umoran. Žena je iscrpljena do maksima. Vidi se po njoj.

"Ne Anna... Harry i Melissa se više nikada neće vidjeti a kamoli spavti pod istim krovom!" tata strogo i glasno govori kao da ja i Harry nismo tu a ja na sekund poskačem te gledam u njega. Kraičkom oka primjećujem Harrya kako ga zbunjeno gleda. Ni njemu ništa nije jasno. I on je umoran. Pobogu oko 3 sata je u jutru a mi sjedimo u autu dok je situiacija i previše napta. Toliko je napeta da imam osjećaj da je i zrak postao gušći.

"Ne Thomas...ni ja to neću dozbvoliti...njih dvoje s više nikada neće vidjeti obećajem ti... Samo dozvoli Melissi da večeras prespava kod mene a Harry će ići u svoj stan.." sada iznenađeno gledam u Harryevu mamu. Zar i ona... šta se ovdje dešava?

"Uredu..." tata ispuhuje " Ali dobro pazi šta joj govoriš Anna... ja sam sve ove godine davao sve od sebe da.."

"Znam...Ne brini Thomas!" Anna ga prekida kao da ne želi da moj tata završi rečenicu te pokreče auto.

#Emina notes:

Ovaj nastavak je dosta kratak jer sam ga pisala na mobitelu. Kompjuter mi je ponovo u kvaru tako da nisam mogla normalno pisati.

Nedmojte mi zamjeriti lol

Usput...pretite moju stranicu na fb tako da vam mogu javljati kada je nastavak. Link imate na mom wattpad profilu a vi koji ste na mobitelu,stranicu možete naći pod nazivom 'Emina autor'

Uslove neću stavljati jer je nastavk kratak.

Nastavak u ponedjeljak :)

Usput ako neko želi neka pročita priču od moje virtuelne prijateljice. Priča se zove 'The Notebook' a autor GaGaStyles69

luasm<3

xoxo

TRY...Read this story for FREE!