Chapter 25.

8K 384 23
                                    

Harry POV.

"Zašto je smrt tvog oca tolika tajna?" Melissa je upitala na šta sam iznenađeno pogledao prema njoj iako mi je okrenuta leđima.

U sljedeće trenutku,jedino što sam mogao osjetiti je bila neka tupa bol u mojim prsima prouzrokovana stezanjem i nedostatkom zraka. Ovaj osjećaj mi je bio dobro poznat jer svaki put kada neko spomene moga oca...tačno ova bol nastane.

Mojom glavom su odjednom,poput munja,počela sijevati sjećanja.

Ni sam ne znam zašto je to tolika tajna. Ono što dobro znam je da ne smijem nikome govoriti. Još od djetinjstva svi me upozoravaju da nikome ne govorim... Počev od moje majke pa ostale familije koja je vrlo rijetka.

Svi su mi uvijek govorili kako nebi trebao pričati o svom ocu...nikome...i držao sam se toga...dok se nije pojavila Melissa. Kvragu.

Nikada mi niko nije rekao zašto nikome ne smijem reći i kada bih nekoga upitao oni bi samo odmahnuli rukom ili glavom govoreći mi kako sigurno ne bih shvatio.

"Harry?" Melissa je nezadovoljno ali tiho dozvala moje ime vjerojatno i dalje čekajući moj odgovor.

"Hm.." promrmljao sam dok sam pokušao smisliti kakav odgovor da joj dadnem

"Ne znam zašto je to tajna..." ušutio sam i slegnuo ramenima iako sam znao da me ona ne može vidjeti "Jednostavno ne volim pričati o tome...iako za mene to nije nikakva tajna...nego za moju porodicu...." ponovno sam ušutio shvatajući da ostajem bez riječi.

"Za tvoju porodicu?" zbunjeno je upitala te me uglom oka pogledala preko ramena.

"Da.." uzdahnuo sam "Uvijek su mi govorili da nikome ne govorim o svome ocu.." još jednom sam uzdahnuo na samu pomisao na moga oca.

"Zašto si onda meni rekao?" primjetio sam kako je znatiželja obuzima pa je nisam htjeo prekidati...Možda su ona pravila glupa...Da ipak pričamo spontano?

"Ne znam.." slegnuo sam ramenima "Zato što sam kreten!"nasmijao sam se na svoju rečenicu prisjećajući se kako me Lissa često naziva kretenom. Primjetio sam kako se njeni obrazi nakupljaju prema gore što mi je dalo do znanja da se i ona smije iako joj nisam mogao vidjeti cijelo lice.

"Onu noć...u prodavnici.." započeo sam rečenicu te se zaustavio ne znajući kako završiti  "Spomenula si nekog Thomasa Gray...Ko je on?" konačno sam usjeo formirati rečenicu. Oblizao sam svoje usne te u potpunosti preusmjerio pažnju na Melissu koja se sada okrenula prema meni tako da sam joj u potpunosti mogao vidjeti lice.

"On je...moj otac..." nesigurno je rekla te me još prodornije pogledala. "Zašto? Poznaješ ga?" nadodala.

Thomas Gray je...njen otac? Ne,ne i ne...ne može biti...onu noć kada sam je odveo pijanu kući i predao je onom čovjeku...to je bio Thomas Gray...to je on?

Par trenutaka sam promatrao njeno lice koje je bilo okrenuto prema meni . Svojim krupnim plavim očima je promatrala moje lice dok su joj oči lutale od mojih usana do očiju.

Tako je lijepa...

Svu svoju težinu tijela sam prebacio na jednu svoju ruku dok sam drugom dohvatio njenu malu hadnu ruku te je povukao prema sebi tako da se sada i ona našla u poluležečem položaju pored mene.

"Št.." pokušala je nešto reći ali ja sam je zaustavio stavljajući svoj prst na njene mekane pune usne. Imam tako jaku želju da je ponovo poljubim.

Snažno i strasno.

"Ššš.." ušutkao sam je te leđima legao na prozorsko staklo od auta tako da sam se nalazio u položaju kao na ležajki.

TRY...Where stories live. Discover now