Znate kako izgledaju one prostorije za preispitivanje optuženih u policijskoj stanici? Sigurno ste ih vidjeli u nekoj kriminalističkoj seriji. Eh upravo se u jednoj takvoj ja sada nalazim. Čovječe,nisam ni znala da takvo nešto postoji. Osjećaj je grozan. Zidovi su hladne i monotone boje dok samo jedna viseća sijalica osvjetljava prostor oko mene. Tako mi se i sama koža osjeća. Hladno mi je i sva sam naježena. Stolić ispred mene je perfektno čist a gledalo koje se nalzi nasptram mene me čini nervoznom. Sigurna sam da me mogu vidjeti sa druge strane tog ogledala. Tako je i u serijama.

Noga mi cupka ispod stola od silne nervoze dok mi se ruke grče pod uticajem lisica. Pobogu,zašto su mi stavili lisice? Pa nisam nikoga ubila,opljačkala,silovala ili ne znam ni ja šta. Harry je samo brzo vozio...i budimo iskreni usput bježao od policije. Pa kvragu nisam ja bježala od policije nego on.

Kad smo već kod brze vožnje i Harrya...Ja stvarno ne razumijem šta se tom sdečku odjednom dogodilo. Odjednom je nasmijan i vedar i želi biti blizu mene. Čak što više želi mi glumiti vozača. Pa do neki dan mi je govorio koliko me ne podnosi i da želi da se maknem od njega i da sam mu naporna,a sad odjednom se ovako ponaša. Mislim da se nikada neću naviknuti na njegovo čudno ponašanje. Da,mislim da sam mu dala tačan opis. Prav čudak.

Pri dolasku ovamo,mene i Harrya su razdvojili tako da sada nemam pojma šta se dešava sa njim ni gdje je. Predpostavljam da se nalazi u istoj ovakvoj prostoriji kao i ja. Sigurno policija ovakvih prostorija ima na bacanje. Samo se nadam da je u ovakvoj prostoriji,jer poznajem Harrya dovoljno toliko da znam da bi zbog svog bahatog ponašanja mogao završiti iza rešetaka. Osim ako već nije.

Ovo je moj prvi put da se nalazim u policijskoj postaji. Nikada nisam bila na ovakvom mjestu, a kao veliki obožavatelj kriminalističkih serija ovakva mjesta sam viđala samo u serijama. Mogu slobodno reći da je poprilično jezivo. Bar meni. Ne znam za Harrya jer pretpostavljam da je on i prije imamo susreta sa policijom. To mogu zaključiti zbog njegovog načina zabave. Ako se taj čudak ovako ponaša da bi se zabavio onda bi se on slobodno mogao preseliti u policiju da ne mora stalno ići tamo vamo.

 Koliko god mi bilo teško,ipak moram priznati da je ova danas naša mala 'utrka' sa policijom bila poprilično zabavna. Harry je bio upravu kada je rekao da je moj život dosadan. Pa i jest u neku ruku. Nikada ne radim ništa zabavno jer sam odrasla sa poprilično ozbiljnim i strogim tatom koji je stalno nešto skrivao od mene te ostajao predugo na poslu. I danas to radi. Brat je postao prerano slavan tako da se nisam imala skim igrati,a mama je umrla. Imam stavrno najbolje prijateljice na svijetu koje su porilično otkačene,pogotovo Steph,ali stavrno se nikada nisam usudila uradirti neku ludost sa njima. Osim ako izostavimo onu noć u klubu. Svakako me tata nakon toga dobro naribao. Oh Bože tata? Šta ako sazana. Samo se nadam da je Mark u suprotnoj smjeni...

Pokušala sam skrenuti svoje misli sa ove odvratne postorije u kojoj se nalazim. Pokušakla sam se fokusirati na razgovor između mene i Ginny ovog jutra. Pobogu još je jutro,a ja moram na fakultet. No krasno! Kako god... Da se vratim na Ginny. Uvijek sam imala drugačije mišljenje oko toga kada ti pijan i trijezan čovjek nešto kaže. Uvijek sam smatrala da trijezni ljudi znaju slagati i preobličiti neke riječi ali pijani ljudi pričaju ono što im prvo padne na pamet i teško mi je ne povjerovati u to. Smatram da pijani ljudi govore ono što im se dugo mota u podsvijesti i ono što predugo čuvaju u sebi dok su trijezni tako da samo čekaju trenutak kada će to izbaciti iz sebe. A ja smatram, da je to pijanstvo. Ne razumijem šta je Ginny htijela reći sa onim 'trebamo te'. Ko me treba i zašto? Kasnije se prepravila i rekla da me ona treba ali u to mi je malo teže povjerovati.

Moje razmišljanje je prekinulo glasno otvaranje vrata koje me je na sekundu trznulo tako da sam posdkočila u stolici. U prostoriju je ušao ni više ni manje nego moj smrknuti otac čije su obrve bile toliko stisnute da su izgledale kao jedna a oči toliko stisnute de se mutne zjenice nisu mogle niti vidjeti. Pobogu kako smije ovdje ulaziti? U serijama to inače nikome ne dozvoljavaju osim policajcima,detektivima i advokatima.. Moje noge koje su sve do sada cupkale ispod stola su odjednom pretrnule kada je moj otac prišao drugoj strani stola te toliko sažno lupio rukama od njega da sam mogla osjetiti kako je stol odskočio od poda. Stisnula sam vilicu kako nebi vrisnula od naglog iznenađenja. Prije nego što je progovorio tata je toliko snašno disao kroz nos da sam mu mogla skoro i paru vidjet kako izlazi iz nosa baš kao u onim crtanim kod bikova.

TRY...Read this story for FREE!