Moje teške oči su se jedva otvorile dok mi se glavom širila neka čudna bol koju nisam imala priliku osjetiti puno puta u životu. Svijetlo plava boja je još uvijek bila mutna pred mojim očima kada sam uspjela shvatiti da je to ustvari plafon moje sobe. Da nije bilo ove čudne boli u mojoj glavi vjerovatno bih se kao i obično u jutro upitala zašto je plafon u mojoj sobi uvijek morao biti svijetlo plav. Ali to nije bio i sada slučaj. Jaka bijela svijetlost koja je dopirala sa prozora je na trenutak 'opekla' moje oči pa sam par puta trepnula kako bih ublažila bol. Zar je već jutro?  Moje suhe usne su se razdvojile u pokušaju da udahnem što više zraka koji nije bio onoliko svjež koliko mi je to sada stvarno potrebno. Moj mozak koji je sve do sada još uvijek bio u snovima je polahko počeo prepoznavati stvari oko sebe.

Moj krevet...moj radni stol...moj ormar....moja soba...moj tata.

Tata?

Imala sam osjećaj da je neka struja prošla kroz moje tijelo kada sam ugledala svog izmorenog i gotovo uspavanog tatu kako sjedi na stolici pored mene. Njegove poluzatvorene oči su izgledale umorno ali su ipak bile prikovane za moje lice i izgledale toliko ljutito da imam osjećaj da me samo tim pogledom može ubiti. Zašto je ljut? Zašto mi mozak ne radi? Zašto osjećam totalni mamurluk? Ne ovo je gore od mamurluka. Imam osjećaj da me osim glave boli i cijelo tijelo i da se nikako ne mogu pomaknuti.

"Melissa Gray!!!" Moj otac je gotovo dreknuo ali njegov hrapavi i istrošeni glas mu to nije dozvolio. Kada sam čula na koji način izgovara moje ime i prezime imala sam osjećaj da ću iskočiti iz ovog kreveta i zaljepit se za svijetlo plavi plafon iznad mene. Ali moje tijelo je bilo previše bespomoćno dok mi je mozak nekim čudom počeo raditi i dozvoljavati da se barem malo prisjetim prošle noći.

Klub.

Alkohol.

Harry.

Poljubac.

Silovanje.

SRANJE!

Pokušala sam se uspraviti barem malo u krevetu oslanjajući tijelo na laktove dok sam mogla osjetiti kako mi je glava teška dok sam je pokušavala držati na ramenima.

"Tata...ja..." Pokušala sam nešto reći ali me je tata brzo prekinuo dižući svoju ruku u zrak dajući mi doznanja da ušutim. Možda je tako i bolje. Zaslužila sam da se izdere na mene.

"Melissa Gray" ponovo je naglasio moje ime i prezime na šta bih ja inače prevrnula u očima,ali ne i sada "Kako si mogla ovakvo nešto da mi prirediš?"

Voljela bih kada bi mu mogla dati odgovor na ovo pitanje ali ni sama nisam znala šta da mu kažem. Čak ne znam šta on sve zna od onoga što se sinoć dogodilo,niti kako sam dospjela ovdje,niti koliko dugo sam spavala.

"Ja te ne prepoznajem...Uvijek sam mislio da si ti mirna djevojka koja nebi išla po noćnim klubovima i pila kao kakav alkoholičar..." Nisam bila sigurna da li me više boli glava od njegovog povišenog tona ili njegove riječi jer znam da su na neki način bile istinite.

"Tata..." ponovo sam pokušala nešto reći ali on je ponovo napravio isti pokret rukom zbog čega sam morala ušutiti.

"Melissa sad ja govorim!" ponovo povišen ton. Moja je glava doslovno pucala kada sam se uspjela malo uspraviti i sjesti u neki sjedeći položaj naslanjajući leđa uz hladan zid iza mene. Iako su mi oči bile polu zatvorene  imala sam osjećaj da bih svakog trenutka mogla zaspati "Ne znam šta se tačno desilo prošle noći ali očekujem od tebe da mi to ispričaš kada...kada..." zamucao je kada je snizio ton,napokon "Kada se dovedeš u red!" Odmjerio je moje lice nakon čega je ispustio neki sažaljiv izdah kroz nos te odmahnuo glavom.

TRY...Read this story for FREE!