~HARRY P.O.V.~

Lupkao sam prstima po volanu dok sam čekao da se na semaforu upali zeleno svjetlo. Nervozno sam otpuhnuo prema gore pokušavajući da na taj način maknem zalutali pramen kose sa svog čela. I on mi je počeo ići na živce kao i sve ostale stvari i osobe. A da se ošišam? Nisam stigao razmisliti o tom pitanju kada se na semaforu konačno upalilo zeleno svijetlo. Punim gasom sam krenuo naprijed ubacujući se ispred nekog kretena koji očigledno ne poznaje pravila saobraćaja.

"Jebi se!" Nanervirano sam opsovao iako sam znao da me ne može čuti. Mojim mislima je lutao Mikeov poziv danas. Rekao je da je hitno i da trebam odmah doći. Sigurno opet planira ići do grada pa mu je potreban neko ko će zaštititi ono njegovo bogato slavno dupe od ludih djevojaka koje bi ubile za njega. Koji vrag se njima sviđa kod njega? On je jedno obično jebeno bogato razmaženo derište kao i njegova sestra. Oh bože njegova sestra. Ta djevojka je nevjerovatno naporna... Onaj dan mi je došlo da je izbacim kroz zatvoren prozor koliko me nanervirala. Od same pomisli na nju mi se želudac okretao. A ni njena frendica kojoj nisam niti ime zapamtio nijne ništa bolja. Izgleda da me u zadnje vrijeme svi nerviraju a pogotovo ona moja luda mama koja je jedina razlog zašto radim kao neki jebeni zaštitar nekog jebenog nafuranog bogataša. Sva sreća pa većinu svog vremena provodim u ovom crnom kombiju izgledajući više kao vozač a ne zaštitar. Nebi mogao još podnijeti da sam non stop u blizini tih jebenih bogataša. Od same pomisli na to mi se kosa dizala na glavi.

Ovdje u kombiju je uvijek mirno i tiho. Nema nikoga da mi dosađuje. To me na neki način opušta jer sam još od malih nogu navikao na smamoću,mir i tišinu i mrzim kada mi to neko kvari.

Parkirao sam na parking ispred velike bijele kuće i izašao iz toplog kombija na dosta hladan zrak. Uvukao sam ruke u džepove te otišao do ulaznih vrata gdje sam prepoznao lika koji je imao isti posao kao i ja samo što je on čuvao kuću a ne dupe nekog bogataša. Njegovo namrgođeno lice se brzo promjenilo u neko veselo kada me je je primjetio.

"Dugo te nije bilo Harry!" Rekao je uzbuđeno očekujući neki odgovor koji ja nisam dao. Samo sam mrzovoljno kimnuo glavom te prošao pored njega i ušao u dvorište velike vile. Neda mi se još i sa njim pričati.

"Harry?" Čuo sam Robertov glas iza seba na sta šta sam se okrenuo dok su mi ruke još uvijek bile čvrsto zabijene u džepove.

"Otkud ti ovdje..." Upitao je zbunjeno. Nisam imao priliku puno puta pričati sa njim,zapravo jesam ali nisam htio.

"Mike me zvao.." Kratko sam odgovorio sliježući ramenima.

"On je unutra...Možeš ga sam potražiti." Rekao je na šta sam kimnuo glavom. K vragu koji kreten zaustavio me samo da bi mi rekao da je ono malo bogato sranje u kući... Okrenuo sam se od njega pokušavajući suvišne komentare zadržati za sebe i krenuo...

"Uhm..Harry..." Sranje,ne sad. Nemoj mi se obraćati,ne želim imati posla sa nekim poput tebe.. Okrenuo sam se prema njemu davajući mu neki grub i bjesan pogled na šta je on na trenutak ustuknuo.

"Ma zaboravi...uhm pitat ću nekog drugog." Zamucao je odmahujući rukom. Okrenuo se na petama i brzo otišao. Jebena kukavica. Dobro je kada nekome možeš uputiti ovaj grubi pogled,jer ljudi često ne shvataju da nekada znaju ići na ku*ac nekome.

Moja ruka je po navici prošla kroz kosu na taj način je sklanjajući sa čela. I ona me je užasno počela nervirati. Definitivno se trebam ošišati. Ušao sam u veliku bijelu vilu u kojoj je i sav namjštaj bio bijel. Kako dosadno i... prefinjeno? Fuj.

"Već si tu Harry?" Osjetio sam kako me Mike udario po ramenu trudeći se da to izgleda kao pozdrav. Jebem ti,ne diraj me!

Prošao je pored mene kada mu nisam dao nikakav odgovor te sjeo na bijelu fotelju pokazujući mi rukom da i ja učinim isto. Odbio sam njegovu ponudu stavljajući ruke ovog puta u svoje uske crne traperice koje sam uvijek nosio pa čak i umjesto uniforme. Stajao sam nekoliko koraka od njega gledajući ga sa visoka.

TRY...Read this story for FREE!