Chapter 18.

8.7K 308 23
                                    

"Zašto jednostavno ne obućeš tu crevu majicu i crne hlače?" nezainteresovano sam upitala Ginny koja je stajalaz ispred svog ormara te preturala po njemu u potrazi za nečim što bi mogla obući za izlazak sa svojim frendicama. Opet je i mene zvala ali ja sam je odbila jer sam čvrsto odlučila da više neću izlaziti sa njenim društvom a ionako danas planiram provesti čitav dan za lap-topom kako bi našla novi stan u koji ću se useliti.

"Ne volim tu majicu!" tužno je otpuhnula na što sam ja samo prevrnula očima te nastavila prelaziti prstom preko miša na laptopu listajući neku stranicu za iznajmljivanje stanova.

"Onda obuci bijelu!" opet sam rekla ne dižući pogled sa laptopa. Ne znam zašto joj je toliki problem izabrati neku majicu. Ionako uvijek oblači crno i sad ju je odjednom udarilo nešto u glavu pa želi obući nešto u koloru iako u njenom ormaru postoje samo dvije majice u boji a to su crvena bijela.

"Okay..." otpuhnula je "Zašto ti ne ideš sa nama?" upitala je po stoti put od jutros. Već sam joj sto puta odgovorila na to pitanje tako da sam je ignorisala te provukla ruku kroz kosu. Jednostavno ne želim ići sa njom i njenim društvom nigdje. Ionak se odavdje selim za nekoliko dana. Barem se nadam. Mislim da sam već i previše upoznala njeno društvo tako da više ne želim imati nikakovog posla sa tom vrstom ljudi. Nikada!

"Evo našla sam je." promrmljala je kada je izvukla jedinu bijelu majicu iz ormara. "Harry je jučer izašao iz bolnice pa ću svratiti malo i kod njega!" rekla je to dok je navukla majicu preko glave. Kao da me je briga za Harrya. Jučer je izašao iz bolnice i uopšte me nije briga za to. Zdrav je i ništa mu se nije desilo tako da je sav osjećaj krivnje nestao iz moga tijela.

"Šta ćeš ti raditi cijeli dan?" upitala me nakon što joj nisam ništa odgovorila. Pa dobro,zar ona ne primjećuje da ja nisam raspoložena?

"Ne znam.." uzdahnula sam smišljajući neki odgovor "Planira otići do tate jer se Mike vratio sa putovanja a kasnije idem na ples!" odgovorila sam te je pogledala dok je ona imala neku grimasu na svom licu.

"Ples?" zbunjeno je upitala na što sam ja samo prevrnula očima.

"Idem na časove plesa!" pojasnila. sam "Već tri-četiri godine!" rekla sam to pomalo ponosno. Stvarno sam ponosna na to što idem na časove plesa jer je to još jedna od stvari koje volim.

"Koju vrstu plesa?" odmjerila je moje tijelo dok je stvljala neku naušnicu u svoje uho.

"Uglavnom latino-američke" kratko sam odgovorila kada sam ponovo preusmjerila svoj pogled na laptap. Ginny je par trenutaka šutila dok je nešto tražila u jednoj od latica.

"I ja sam nekada išla na ples...mislim trenirala sam hip-hop..." uzdahnula je zagrizla donju usnicu te se blago nasmješila u sjećanju.

"Trenirala? Zašto si prestala?" iako me nije bilo briga imala sam potrebu da postavim neko pitanje kako nebi ispala nekulturna.

"Ne znam..." tužno je uzdahnula "Cijela naša ekipa koju si upoznala onu noć na zabavi je trenirala hip-hop...još od djetinjstva...svi mi smo imali otprilike deset godina kada smo se upoznali i od tada smo formirali tu svoju malu grupicu koju volimo zvati banda" nasmješila se "i počeli smo trenirati sve do prije nekoliko godina.." opet se uozbiljila.

Prijateljstvo od djetinjestva.To zvuči tako lijepo. Svi su tu jedni za druge..uvijek. Možda je Harry u tom društvu našao porodicu koju nikada nije ni imao. Taj dečko u svom životu nije imao muškarca koji će ga lijepo odgojiti. Njega je ulica odgojila. Ponovo sam počela osjećati krivicu jer sam mu rekla da je on neodgojen i bezobrazan. On nije kriv zbog svog ponašanja. Kriv je njegov život.

"Ali zašto ste prestali trenirati?" moja glupa znatiželja je uvijek morala preovladavati.

"Zato što je naš jedini trener odustao od toga. Jednostavno je prestao i rekako više ne želi plesati!"

TRY...Where stories live. Discover now