Chapter 24.

7.7K 353 11
                                    

Harry i ja smo hodali u tišini kroz mračnu ulicu koja je bila osvjetljena blijedim uličnim svjetiljkama. Imala sam želju prekinuti tu tišinu kako bi konačno počela postavljati pitanja koja su mi se gomilala u glavi već danima,ali ipak nisam jer mi je na neki način godio taj slabašni zvuk udaranja naših potpetica po asfaltu. Gdje idemo?

Harryev izraz lica je kao i obično bio nedefinisan a obrve blago skupljene dok su kristalno zelene oči bile fokusirane pravo ispred njega. O nečemu razmišlja.

Skrenula sam svoj pogled sa njega te ponovo poćela gledati ispred sebe dok sam ga pokušavala pratiti u stopu. Iako bih sada najradije upitala 'Gdje idemo?' ipak sam se suzdržala te odlučila da večeras neću praviti preveliku dramu oko nekih sitnica.

Već smo poprilično odmakeli od mjesta gdje se održavala ona borba tako da je sada izgledalo kao da se nalazimo u nekoj novoj ulici. Ulična rasvjeta mi je dozvolila da vidim gomilu auta oko sebe što mi je dalo doznanja da smo na parkingu.

Ponoć još uvijek nije prošla ali je bilo poprilično tiho kada se začuo prodoran zvuk bibikanja tj. otključavanja auta. Pogledala sam u smjeru iz kojeg je dolazio zvuk te shvatila da je u pitanju Harryev crni Range Rover. Otvorio je suvozačka vrata te mi pokazao glavom da uđem u nutra na šta sam ja napravila neku grimasu od koje su me obrve zaboljele. Vjerojatno sam ih i previše stisnula.

Ne pravi scene Liss! Samo uđi u to auto i saznaj odgovore.

Poslušala sam riječi glasića u mojoj glavi kojeg sam mogla samo ja čuti te ušla u auto nakon čega su se vrata snažno zatvorila. Snažan i ugodan miris muškog parfema se uvukao u moje nasnice. Auto miriše na Harrya.

Po navici sam stavila sigurnosni pojas preko svoga tijela kada je Harry ušao u auto sa svoje strane te ga konačno pokrenuo. Tišina je ponovo vladala između nas i to mi je pomalo išlo na živce. Zar mi sada neće odgovoriti na pitanja i reći to svoje pravilo?

"Gdje idemo?" ja nebi bila ja kad nebi upitala neku glupost. Zapravo nije glupo pitanje ali svejedno je ovdje gomila drugih puno važnijih pitanja.

Harry te na trenutak skrenuo svoj pogled na mene nakon čega ga je ponovno vratio na cestu.

"Rekao sam ti da imam pravilo ako želiš saznati odgovore!" rekao je na što sam ja prevrnula očima. Mogla sam oosjetiti kako je moja znatiželja odjednom porasla kada je rekao ono 'saznati odgovore'.

"Pobogu,Harry nisam te pitala ništa bitno!" pokušavala sam svoj pogled držati čvrsto za put ispred kako nebi pogledala u Harrya jer mi ne treba ponovo da se dere na mene kako zurim u njega. Zadnja dva puta kada sam se vozila sa njim,uhvatio me je kako buljim u njega ali ne i ovog puta. Huh,pa ja se ponovo nalazim sa Harryem u autu,ponovo sama. Zašto svaki put završimo u autu? Zar nismo mogli otići u neki kafić i uz kafu razgovarati kao ljudi?

"Svejedno...pitanje je pitanje..." uzdahnuo je te prstima počeo lupkati po volanu kada se auto zaustavilo na semaforu.

"Okay onda me nemoj više držati u neizvjesnosti nego mi reci uvjete!" prevrnula sam očima te i ja počela lupkati dlanom od koljeno u ritmu muzike koje zapravo nije ni bilo.

"Uvjete?" Harry je upitao te pogledao u mene. Ugh...hajde upali to prokleto zeleno svjetlo pa da krenemo! Mrzim kada me ovako pogleda na sekundu i taman kada se uspijem zadubiti u njegov pogled,on ga skrene.

"Da uvjete Harry!" sarkastično sam rekla te i ja njega prodorno pogledala pokušavajući mu dati doznanja da mi je stalo do toga da što prije saznam neke odgovore. Harry je ponovo skrenuo pogled sa mene te pokrenuo svoje auto što mi je dalo doznanja da se zeleno svjetlo konačno upalilo.

TRY...Where stories live. Discover now