Chapter 49.

5K 265 34
                                    

To nije on. To nije Harry.To nije bio onaj Harry kojeg sam je upoznala.Onaj čudni Harry sa lošim smislom za Humor. Pervezni Harry. To nije bio Harry koji je u plesnoj dvorani grlio malu djevojčicu u naručnju i tješio je je kako je ona najbolja. To nije onaj Harry koji razvuče usnu na jednu stranu pa mu izvire kristalno bijeli zubi a rupica se udubi. To nije Harry koji me natjera da se rastopim od tog osmijeha. To nije bio onaj Harry koji je pokušavao glumiti romantičara. To nije bio Harry koji me je učio lesati Hip-Hop. To nije Harry koji me zadirkiva i namjerno tijera da se zacrvenim. To nije bio Harry koji me je odveo u šumu kako bi mi pokazao gdje pronalazi mir u duši. To nije bio Harry koji mi je otvoreno govorio o svjoj prošlosti. To nije bio Harry koji me je onu noć spasio u onom klubu.

Ovo...ovo je bila neka verzija Harrya koju još nisam upoznala. Kao da je sam vrag ušao u njega. Ovaj Harry ima oružje. Ovaj Harry je drzak i opasan. Čudovište. Šta mu se dogodilo.... Možda mu je moj otac rekao nešto... Šta se desilo od one noći?

"Melissa pobogu slušaš li ti mene uopšte.." Tina me je trgnula iz razmišljanja kada me je prodrmala u rame.Nemam pojma o čemu je pričala. Samo znam da mi već 15 minuta drobi nešto na uho a ja je potpuno ignorišem. U nemogučnosti da kažm bilo šta samo sam njemo kimnula glavom te se udobnije namjestila na krevetu u Stephunoj sobi. Ne znam ni kako smo dospjele u Stephin stan ali samo znam da mi je glava puna nekih gluposti i verzija večerašnje noći dok mi  tijelo ima neki tup i prazan osjećaj. Kao da mi je sve svejedno i da me nije briga šta se večeras desilo. Zapravo i nije.

"Melissa reci nešto plašiš me.." Steph je rekla sa druge strane njene sobe gdje se nalazio njen radno stol zatrpan kjigama i šoljama kafe.

"Koliko je sati?" upitala sam slegnuvši ramenima na šta me je ona samo zbunjeno pogledala vjerovatno ne očekujući od mene ovakvo pitanje a zatim pogledala u svoj ručni sat.

"Ponoć je." rekla je a ja sam samo kimnula glavom.

"Mogu li prespavati ovdje večeras?" hladno sam upitala te umorno sklopila oči i doslovno se desnim bokom srušila na gomilu jastuka na njenom krevetu.

"Naravno...mama je rekla da večeras obe ostanete kod mene ako hoćete jer je kasno...samo se javi svome ocu.." Steph je ustala sa stolice te prišla ormaru u potrazi za nečim kada je na poslijetku izvadila rozu svilenu spavačicu sa crvenim cvjetićima.

"Nemam snage...Tina nazavi mog starog i reci mu da ću ovdje prspavati.." rekla sam te uz kimanje glave  primila spavaćicu koju mi je Steph ponudila. Tina je samo nervozno ispuhnula te uzela mobitel i izašla iz prostorije a ja sam sa sebe skinula majicu koja je bila mokra na leđima zbog znoja izbijenog zbog stresa,panike,straha,trčanja....i ne znam ni ja čega više jer trenutno ništa ne osjećam. Znam samo da sam umorna i da mi se jebe za sve. Tina je ušla u tihu prostoriju baš kada sam se presvukla te ostavila svoj mobitel na radni stol gdje je sjedila Steph i blijedo gledala u prazno. I ona je umorna. I zbunjena. Ni Steph nije bolja. Ovo je sranje.

"Melissa  samo mi reci kako se osjećaš....stvarno me plašiš." Tina je ponovo sjela pored mene te mi stavila ruku na rame na šta sam se ja naglo brecnula te je ljutito i namrgođeno pogledala.

"Tina...ne osjećam se  nikako..." rekla sam glasno. Možda i previše glasno kada je ona ustuknula unazad "Jednostavno me nije briga šta se desilo.... Jebe mi se i za njega i za njegove prijatelje i za sve što ima veze sa njim... Totalno odustajem za sve šta se desilo. Zaboravit ću da sam mu dala svoju nevinost. Zaboravit ću njegove riječi i zaboravit ću da je večeras ubio svog najboljeg prijatelja zbog mene. Nije me briga više. Odustajem. Sutra ću se vratiti kući,zamotati u dekicu i upaliti maraton epizoda Scherlocka. Uzet ću gomilu čipsa i daviti se sa tim. Kao i prije. Sve će biti kao prije. Kao da se ništa nije dogodilo." sve sam izgovorila nekako prebrzo dok su mi ruke mlatarale na sve strane a lice zadržalo hladnokrvan izraz  dok su me njih dvije pomalo zapanjeno gledale. Kada sam konačno završila svoj govor brzo sam se zavukla ispod deke te se pokrila preko glave.. "Idite na spavanje i pustite me da se odmorim." promrmljala sam prigušenim tonom te uz veliko inenađenje brzo sam zaspala sa glavom potpunom praznom i oslobođenom bilo kakvih misli.

***

Sedmica je iznenađujuče brzo prošla. Sve se činilo mirno i spokojno. Kao i nekada. U jutro sam usatjala rano  te uz šolju tople čokolade napuštala kuću odlazeči na fakultet na kojem sam uglavnom sjedila u zadnjem redu i dosađivala se sa frendicama. Kada bi se vratila kući koja je kao i obično bila prazna jer je tata previše vremena provodio na poslu,bacila bi se na kauč ispred tv-a i u komadu gleda po deset epizoda Schalocka uz đambo pizzu,veliku kesu čipsa i litru koka-kole. Uvijek sam bila zahvalna svojim genima jer su mi podarili nevjerovatno brz metabolizam tako da nisam trebala brinuti o svojoj ishrani .To mi je ovih dana super došlo je uglavnom padao snijeg vani i nisam imala volje da igdje izlazim osim na časove plesa. Kad sam već kod plesa,moram napomenuti da sam se i tu popravila. U zadnije dvije sedmice sam uspjela dobiti čak dvije velikodušne pohvale od svog napornog trenera... A što se tiče Iana i Har.. momka koji je trener hip-hopa... Pa,sa Ianom plešem samo zato što moram . Od onog dana nismo puno riječi razmijenili a ja se nisam trudila da zaboravim na taj dan. Samo mi je postalo svejedno i rekla sam sebi da ako Ian želi staro prijateljstvo sa mnom, on treba da učini prvi korak. Do sada nije ništa pokušao.

Što se tiče trenera hip-hopa koji ima termin prije mene...Njega sam samo jednom srela u hodniku između smijena što mi je dalo do znanja da nije dao otkaz. Od tada sam namjerno počela kasniti na treninge kako bi izbjegla slučajne susrete u kojima uglavnom prođemo jedno pored  drugog

Danas je bio jedan od tih dana kada sam morala jutro provesti u plenoj dvorani. Puno je lakše plesati kada imaš partnera koji je usklađen i ima volje da pleše sa tobom ali Ian je danas bio porilično mlitav što mi je otežalo posao tako da su me noge bolile dok sam pješačila do kuće. Trener je u par navrata napomenu da se moramo uozbiljiti sa ovim plesom jer postoji opasnost da se termin takmičnja pomjeti unazad tako da će biti poprilično teško sve korake naučiti. Posebno je naglašavao da to nije samo takmičenje za latino-američke plesve nego ćemo imati posla i sa hip-hopom,tangom,salsom,valcerom....i svim mogućim vrstama plesa. Od same pomisli mi se želudac prevrče ali preživila sam i gore stvari. Zar ne?

Ugurala sam ključ u ključaonicu i iznenadila se kada sam shvatila da su vrata zaključana sa druge strene. Izgleda da je neko unutra. Čudno. Jutros kada sam izašla iz kuće...bila je prazna. Vrata su se konačno otključala sa unutrašnje strane i otvorio ih je moj otac.

"Hej...otkud ti ovdje? Zar nisi trebao biti na poslu?" upitala sam na šta on nije ništa odgovorio nego je zadržao hladnokrvan izraz lica,okrenuo se i otišao u dnevni boravak.Nisam se čudila ovakvom odgovoru s obzirom da se cijele dvije sedmice,zapravo od one noći u vikendici,ovako ponaša. Izula sam plitke čizme te krenula prema dnevnom boravku kada sam primjetila kako tata  stoji na vratima sa rukama na bokovima okrenut mi leđima. Kada sam došla do vrata pomjerio se da prođema ali to nisam uradila jer sam se doslovno zaledila u mjestu kada sam zatekla prizor u dnevnom boravku.

Na velikoj kožnoj fotelji,na kojoj inače sjedi moj otac,sada je sjedio glavom i bradom trener hip-hopa. Desna noga mu je opušteno bila preačena člankom preko jednog kojena dok je laktom bio nalonjen na naslon fotelje te zamišljeno trljao bradu prstima. Kada me je pogledao samo je prevrnuo očima te pogledao u  drugu stranu praveči se da  mu je dosadno... Št on radi ovdje?

"Tata...šta..." Prije nego što sam uspijela reći bilo šta tata me je uhvatio za nadlakticu te povukao u hodnik. Kada smo se konačno našli dalje od vrata iza kojih je zjedio Har...on,tata se okrenuo prema meni te zagrnuo svoj sako unazad kako bi naslonio ruke na kukove.

"Harry će ostati nekoliko dana u našoj kući!"

#Emina notes:

Nemojte me ubiti ali neki od vas vjerovatno znaju da sam bila bolesna i da mi nije bilo nidočega a kamoli do pisanja. Ovo je kratak nastavak ali sam namjerno napravila da bude ovako. Od sada će doći do malo večeg preobrata u priči i bit će raznih stvari pa ako i dalje imate volje i ako još niste odustali od priče,nastavite čitati :)

luasm<3

xoxo

TRY...Where stories live. Discover now