Polahko sam na prstima izašla iz ženske svlačionice koja je ovog jutra na svu sreću bila prazna. Na sebi sam imala samo jednu običnu bijelu majicu koja je bila potpuno zatvorena oko područja vrata i uopšte nije bila uska. Iako sam uvijek bila zadovoljna sa svojom linijom,ipak je nikada nisam voljela pokazivati. Dugi hodnik je bio poprilično tih i prazan kada sam izašla na njega u svojim bijelim cipelicama koje su ličile na patike i imale mekan đon tako da se niti jedan moj pokret nije čuo. Prišla sam vratima muške svlačionice i prislonila uho uz njih kako bi provjerila da li je Ian i dalje unutra ali iza vrata nisu dopirali nikakvi zvukovi. Malo sam se ispravila te protrljala dlan o dlan kako bi povratila cirkulaciju u moje ruke koje su sada bile kao u ledu. Ponovo sam tiho krenula niz hodnik te se zaustavila pored vrata koja su vodila u veliku plesnu dvoranu. Provirila sam unutra te na maloj klupi sa desne strane zida sam zatekla Iana kako sjedi dok su mu laktovi oslonjeni na koljenima a lice spušteno u dlanovima tako da je gledao u drveni parket. Bio je u svojoj uobičajnoj sivoj trenerci što mi je dalo doznanja da danas ipak ostaje na treningu. Huh dobro je...

Stavila sam pramen kose iza uha te nesigurno ušla u dvoranu. Bila sam sretna što parket pod mojim nogama nije škripao tako da me Ian nije primjetio. Kada sam konačno došla do njega sagela sam se na koljena ispred njega te položila svoju hladnu ruku na njegovo koljeno na šta je on reagovao.

"Ian?" tiho i očajno sam šapnula i nisam bila sigurna da li me je čuo jer mi je glas pukao na pola riječi.

"Melisa nemoj ništa govoriti!" zvučao je povrijeđeno kada je grubo makeo moju ruku sa svog koljena. Došlo mi je da samu sebe ošamarim zbog onog prokletog poljupca.

"Ali..nije...nisam..." pokušala sam nešto reći ali on me je u sekundi prekinuo.

"Rekao sam ti da mi ništa ne govoriš! Sve mi je jasno!" snažno je rekao i mogla sam primjetiti kako se svim silama bori da ne pokaže neku emociju dok je njegov glas odjeknuo praznom dvoranom. Iana poznajem gotovo cijeli život i svaki njegov pokret već napamet znam. Znam o čemu sada razmišlja i to me boli. Sigurno misli da sam ga odbila zbog onog kovrđavog kretena kojem sam uzvratila poljubac iako ništa ne osjećam prema njemu.

"Ian nije ono što misliš..." očajno sam rekla te se podigla tako da sam sada sjela na klupu pored njega.

"Nego šta Melissa? Ljubiš se sa tim...tim...kako god...mogla si mi bar reći da ti se sviđa neko drugi a ne odbit me govoreći mi kako još nisi spremna za vezu!" Ljutito je otpuhnuo te pogledao negdje na stranu kako bi izbjegao moje oči u kojima su se vjerojatno počele pojavljivati suze. Bila sam u pravu. Tačno sam znala da o tome razmišlja! Iana stvarno poznajem previše dobro.Njegove riječi su me zabolile i mislim da je to očito. Istina da sam Ianu rekla da ja nisam spremna nizakakvu vezu jer ne želim ponovo biti povrijeđena. Ali to nije bio jedini razlog zašto sam ga odbila! Ian je moj najbolji prijatelj još od djetinjstva,poznavala sam ga i prije nego što sam počela trenirati ples. Iana smatram kao člana moje porodice i iz tog razloga ne želim biti sa njim u vezi jer to mi izgleda previše intimno. Iana volim kao brata i želim da taj odnos zadržimo,ali sad me boli. Šta ako izgubim Iana? Šta ako naš odnos više nikada ne bude isti zato što znam da on osjeća nešto prema meni?

"Ian on mi se ne sviđa...samo smo..." naglo sam ušutila ne znajući šta da mu kažem.

"Samo ste se poljubili?" dovršio je moju rečenicu "Melisa bar sad budi iskrena!" strogo je rekao ovog puta me pogledavši pravo u oči.

Kako sad da mu objasnim da između mene i Harrya nema ništa? Da je on jedan obični stranac koji je ušetao u moj život i koji ima neke veze sa mojim tatom. Kako da mu objasnim da me je Harry na silu poljubio i da sam mu ja ovakva naivna i glupa uzvratila? Kako?

"Melissa ko je on?" upitao je nakon nekog vremena kada samo i ja i on shvatili da predugo šutim. Okay kako sad da mu kažem ko je Harry,vjerojatno mi nebi povjerovao. Dobro,možda moj najbolji prijatelj kojeg sam imala do neki dan,možda bi me on razumio ali ovaj sad mi je bio čudan i iako je ličio na starog Iana ipak sam skeptična oko toga koja bi mu reakcija mogla biti kada mu kažem da je Harry...da je on....kvragu ni ja sama ne znam ko je Harry Styles...ja o njemu ne znam baš ništa osim toga da mu je otac bio tajni detektiv i da je ubijen i da moj otac navodno poznaje Harrya čitav život. Mojom glavom su se ponovo počela kovitlati ista ona pitanja koja sam nekim čudom uspjela izbaciti na kratko iz glave. Ponovo me vuče neka želja da saznam sve o Harryu i imam osjećaj da ću umrijeti ako ne saznam bar nešto,bar jednu malu sitnicu u vezi tog dečka. Ali opet imam osjećaj da i ako to malo saznam da će to opet povući novu bujicu pitanja tako da ću se naći u još većem krugu pitanja iz kojeg neću moći izaći. Mojim ušima je počeo odjekivati Harryev glas kojeg sam samo ja mogla čuti 'Mogao bih ti dati nekoliko odgovora ali imam uvjete' Zašto imam osjećaj da će me te riječi proganjati sve dok ponovo ne vidim Harrya? Stvarno me je zainteresovao sa tim riječima i želim ga podhitno vidjeti kako bi saznala neke odgovore iako sam sada ljuta i bjesna na njega jer me je onako besramno poljubio na sred hodnika.  Zašto je to uradio? Možda me samo provocira?

TRY...Read this story for FREE!