TRY...

Chapter 64.

Nekad je teško vjerovati ljudima koje smatraš svojim najboljim prijateljima a onda se tu pojave sitnice koje ti ispune srce toplinom i dođe trenutak kada shvatiš koliko te ta soba voli i cijeni. Takva je Tina. Prava prijateljica i mogla bi život dati za nju u svakom trenutku. Maloprije kada sam joj se pojavila na vratima i zamolila da laže za mene bez riječi je to prihvatila i odbila moj novac rekavši mi da će se ona pobrinuti za sve.

"O čemu razmišljaš?" Harry me prekida iz misli dok stojimo ispred semafora koji pokazuje crveno svijetlo. Blago se trzam te protežem noge a onda sliježem ramenima jer ne znam šta bi rekla.. Vožnja nije trajala dugo i već smo stigli u Luton ali kao i obično...vožnja mi je dozvolila da razmišljam o svemu. Sva sreća pa opet nisam zaspala.

"Jesi li gladna?" Harry ponovo pita te se okreče prema meni . Izraz lica mu je nekako umoran i neispavan a crna kapa mu je gotovo pala preko očiju. Polahko protežem ruku te mu podižem kapu sa očiju.

"Malo..." odgovaram dok mi glas škripi ako stara vrata jer kroz cijelu vožnju nismo progovorili niti riječi. "Nadam se da imaš nešto u frižideru u tom stanu..." smiješim se pri pomisli na hranu a njemu se usna trza prema gore.

"U ostalom...gdje idemo? Rekao si da imaš ovdje negdje stan..." pitam odjednom raspoložena za razgovor.

"Zarpr.." Harry i ja odskaćemo u mjestu kada iza sebe čujemo glasan zvuk sirene iza nas. Zeleno svjetlo se upalilo a vozač iza nas je izgleda puno neraspoložen. "Jebi se.." Harry tiho psuje a zatim nastavlja odgovor vna moje pitanje"Stan nije moj....posudio sa ga od prijatelja jer ga on ne koristi..." odgovara te se nastavlja voziti kroz tihu ulicu. Svijetla u visokom i starinskim zgradama si uglavnom ugašena a ulice prazne. Dosta je kasno i vjerovatno svo već spavaju.

"Meni i dalje nije jasno zašto smo morali dolaziti ovdje. Šta planiraš uraditi..."

"Planiram te upoznati sa još jednim licem Harrya Styles." okreče se prema meni te mi poklanja iskren i širok osmijeh.

"Zar vas ima još?" širim oči te se smijem zajedno sa njim. Ne znam zašto ali uopšte me ne čudi niti plaši što ću upoznati još jedno lice Harrya Stlesa. Možda sam već navikla na to i vjerovatno mi je to postalo normalno. Upoznavati Harrya Stylesa iznova i iznova.

"Nadam se da će mi se taj novi Harry svidjeti..." vragolasto se smiješim a on me hvata za butinu te je blago stišće a ja se grčim od čudnog uzbuđenja koje i je prošlo tijelom.

"Vjeru mi mislim da će ti se ovaj najviše dopasti..." i on se vragolasto smiješi te lijeno sklanja svoju ruku sa moje noge te parkira auto ispred jedne bijele zgrade koja uopšte nije visoka.

Harry izlazi iz auta te ga brzo zaobilazi i otvara oja vrata glumeći nekog džentlmena. On je stvarno loš glumac po pitanju ovoga. Spremam se iskočiti iz visokog Range Rovera a Harry me hvata rukama ispod zadnjice te me spušta na zemlju.

"To si namjerno uradio samo da bi me uhvatio za dupe...perveznjaće jedan..." blago se mrštim a on mi se smiješi onim osmijehom na jedu stranu.

"Znaš da mi je srednje ime 'Pervezni'..." smiješi se a onda me zaobilazi te otvara zadnja vrata kako bi izvadio kofere.

"Mislila sam da je Edward..." šaljivo govorim a on vadi svoju crnu torbi te je prebacuje preko ramena a onda me pogleda sa smiješkom.

"Čitaj kao Pervezni..." odgovorio a onda brzo uvukao glavu u auto kako bi izvadio moj kofer dok sam ja odmahnula glavom. Izvadio je moj kofer iz auta a onda ga brzo spustio na zemlju glumeći kao da je težak.

"Nadam se da je ovaj kofer ovoliko težak jer je pun tvog donjeg rublja..." nasmiješio se a ja sam prevrnula očima.

"Ne sanjaj Harry..." nasmiješila sam se a obrazi su mi planuli pa sam se sagela i povukla svoj kofer sa zemlje kako bi ga unijela u zgradu.