*Malena,duguješ mi svoju priču-kreten.xx*

Ne znam zašto ali ova poruka mi je izmamila sitni smješak na lice dok mi je zbunjenost prolazila čitavim tijelom.

'Kreten'?

To je sigurno Harry...ali otkud njemu moj broj? Koliko god mrzila kada me zove 'malena' ipak ima nešto posebno u tome. Njegove usne poprimaju poseban oblik kada izgovara taj smješan nadimak i ne mogu a da ih ne zamislim dok se onako sporo i ispupčeno pomjeraju i formiraju savršen britanski akcenat.

Debilski smješak se i dalje nalazio na mom licu kada sam ušla u taksi i rekla adresu.Mobitel sam držala u rukama dok su me vrhovi prstiju doslovno peckali od želje da mu uzvratim poruku. Ali ipak ću se suzdržati. Ionako sutra idem na trening i vjerojatno ću ga sresti tamo pa ćemo rasčistiti neke stvari. Ne samo za priču iz moje prošlosti,koja i nije baš nešto lijepa i uzbudljiva, nego općenito o svemu. On je za mene ipak strnac kojeg ne poznajem i kojem nebi smjela vjerovati a pogotovo se ljubiti. Najgora stvar u svemu ovome mi je upravo taj poljubac. Kvragu zašto sam mu to dozvolila...ustvari zašto sam ja to sebi dozvolila? Obečala sam sebi da nakon Davida neću više ni prilaziti muškarcima,a gledaj me sada...ljubim se sa potpunim strancem.

Već se u potpunosti smračilo kada se taksi zaustavio ispred stare kuće. Zadnji put kada sam bila ovdje,kuća je bila puna bijelih kutija. Samo se pitam šta će me sada zateći. Stala sam na trenutak ispred ulaznih vrata te udahnula svjež i hladan novembarski zrak dok sam posmatrala kuću izvana .Čudi me da još uvijk nije pao snijeg. Svjetlo u mojoj staroj sobi je bilo ugašeno. Stvarno mi nedostaje ta soba.

Polahko sam otvorila vrata kuće koja je  već bila otključana. Nisam se trudila kucati jer me je moj otac vjerovatno očekivao dok je ostavio otključanu kuću. U kući je bilo mračno dok je samo sa kuhinjskih vrata dolazila svijetlost. Miris koji mi je ušao u nosnice je bio slatkast i poznat potsječajući me na djetinjstvo. Mamini maffini? Od kad to tata zna napraviti mamine maffine?

"Tata tu sam!" rekla sam dok sam još stajala na vratima i skidala svoje patike. Na moje veliko iznenađenje iz kuhinje je istrčao Mike sa kuhačom u ruci i pregačom zavezanom oko njegovog vrata i struka. Još mu smao fali pekarska kapa. Šta on radi ovdje?

"Mike...otkud ti ovdje?" konačno sam skinula patike kada mi je Mike prišao i čvrsto me zagrlio pazeći da me ne isprlja sa kuhačom na kojoj se nalazia neka smeđa masa. Sad znam odakle miris maffina. Mike ih je od uvijek znao praviti. To je još jedna stvar koja mi nedostaje kod moga brata. Mama je iz nekog čudnog razloga samo njemu ostavila taj tajni recept maffina. Uvijek sam ga molila da mi ga dadne ali on nije htio i zbog toga se uvijek parvio umišljat i ponosan što je njemu mama ostavila taj tajni recept a ne meni.

"Huh još sinoć sam došao...ali se nikako nisam stigao javiti" odmakeo se od mene te popravio svoju pregaču. Baš smiješno izgleda u ovom izdanju. Pitam se šta bi njegovi fanovi rekli kada bi ga vidjeli ovakvog huh.

"Tata je tu?" upitala sam nadvirujući se preko njegovog ramena kako bi pogledala u smjeru kuhinje. Pretpostavljm da je i tata tamo sobzirom da je to jedina soba iz koje dopire svjetlost.

"Da huh...poprilično je ljut..." Mike je uzdahnuo te me sumnjičavo pogledao "Vas dvoje ste se opet svađali?" upitao je dok smo i dalje stajali u hodniku.

"Tako nekako...valjda!" rekla sam nesigurno sa nekim zbunjenim osmjehom na licu te se pogurala pored njega kako bi prošla u kuhinju.

Kuhinja je bila poprilično osvjetljena za razliku od hodnika i imala je još jači miris maffina. Tata je sjedio za stolom te gledao u svoj laptop dok se svjetlost laptopa odbijala od njegove naočale. Nije se ni potrudio da me pogleda. Stvarno je ljut. Nisam znala šta da kažem pa sam samo sjela na stolicu nasuprot njega te stavila torbu pored sebe dok je Mike provjeravao maffine u rerni.

TRY...Read this story for FREE!