TRY...

Chapter 38.

Kada smo se u potpunosti približili vikendici...rekla bih da to liči na sve samo ne na viikendicu. Vikendica je nekad bila napravljena od debelih daski koje sad izgledaju krhko i izjedeno od strane nekih životinja. Pretostavljam da je neklada bila crvenbe boje ali se ta boja tiliko isprala da je sad samo ostalo drvo sa izbljedjelim naranđastim tonovima. Zidovi su u obrasli nekim drvećem i mahovinom . Krov je smeđe boje i jedino on odudara od cijele građevine jer on jedini izgleda stabilno iako su ga grane drveča u potpunosti zaklonile.Prozori su iznutra zaklonjeni nekin sivim dekama tako da ne mogu vidjeti ništa unutara. Ova niska vikendica ima samo jedan sprat i izgleda,barem je nekad izgledala,udobno i savršeno za porodično okupljanje i uživanje u prirodi. Pogledala sam u Harrya i primjetila kako i on baš poput nene odmjerava tu oronulu građevinu samo su njegove oči teške,vodenaste i odišu nekom nostalgijom. Imam osjećaj da mu nedostaje ovo mjesto. Mislim da se prisjeća dana kada je ovdje dolazio sa svojom porodicom Tužno ga je vidjeti ovakvog.

"Harry?" tiho sam ga nazvala a on se trznuo na moj glas " Dali si dobro?" upitala sam te stavila ruku na njegovo rame.

"Dobro sam samo nisam dugo bio ovdje..." slegnuo je ramenima te me ponovo uzeo za ruku.

"Hajde idemo unutra!" povukao me je a ja sam naglo stala.

"Šta ako unutra ima neka životinja?" upitala sam a on se nasmijao.

"Bojiš se paukova?" podigao je obrvu a ja sam prevrnula očima.

"Ne Harry...ozbiljna sam! Šta ako unutra ima neka velika životinja koja se tu nastanila"

"Okay onda ću ja prvi ući i provjeriti okay" upitao je a ja sam samo kimnula glavom te izvukla ruku iz njegove.

Harry se okrenuo te prišao vratima ispred kojih se nalazila duboka trava koja je sada bila pogažena ispod njegovih nogu. Sageo se te po travi počeo tražiti nešto kada je digao neki baš velik kamen te ispod njega izvadio ključ koji je bio blatnjav te prekriven hrđom.

"Čekaj...vi ste stvarno držali kjuč ispod kamena?" zaprepašteno sam upitala a Harry me pogledao preko ramena te odmahnuo glavom

"Zapravo nikada nismo držali ključ tu...Zadnji put kada sam dolazio ovdje,došao sam samo sa mamom i sestrom jer tate više nije bilo...a bez tate ova vikendica nije bila ono što je bila kada je on tu...ovdje sam proveo skoro cijelo djetinjstvo...ovo je bila moja druga kuća...ovdje sam zadnji put dolazio sa 9 godina te sam sebi taj dan obečao da više neću dolaziti ovdje tako da sam kljuć sakrio ispod kamena nadajuć se da ću ga tako izgubiti ako dođem u iskušenje da se ponovo vratim ovdje..."

"Zašto si onda ponovo došao ovdje?" upitala sam nakon kratkotrajne stanke jer mi je trebalo par trenutaka da shvatim šta mi je upravo rekao.

"Zato što sam morao..." uzdahnuo je..

"A šta bi se desilo da si stvarno izgubio ključ i da ga sad nisi našao ispod tog kamena?"

"Onda bi provalo vrata!" kratko je rekao te se okrenuo prema vratima uguravši ključ u bravu koja se jedva okrenula vjerovatno zbog hrđe i prašine koja se tu nakupila godinama. Sama vikendica iz vana je zauidarala na starost i stvarno se bojim kakvo bi me stanje mogolo dečekati unutra.

Harry je konačno otporio vrata čija je škripa odjeknula kroz šumu a ja sam se blago naježila jer sam čak iz ove daljine mogla vidjeti koliko je mračno unutra.

Prošlo je nekoliko trenutaka otkako sam stajala ovdje vani te slušala kako iz kuće dolaze čudni zvukovi u obliku škripanja i udaranja. Vjerojatno je Harry zapinjao za stvari pod nogama dok su vrata proizvodila škripanje. Kada sam shvatila da se iz kuće ne čuju više nikakvi čudni zvukovi odlučila sam ući pa sam krenula laganim korakom kada sam začula glasan vrisak iz kuče. Ako se to uopšte može nazvati vriskom jer je bio Harryev. A on ima previše hrapav glas.